Marketing
Odijelo (ne) čini čovjeka - ILI - Muke po designu
Izbedirali ste me svojim "vapajima" da vratim stari dizajn. 
Dobro, malo preuveličavam, najte zamerit. 
Ovaj mi se činio nekako... dobar, ne baš savršen, no je li išta savršeno?
No, nakon vaših komentara, više mi nije toooliko dobar. 
Pa se osjećam izbezumljeno i mahnito mijenjam boje cijelo poslijepodne, no svaki put mi blog počne sličiti na klauna.
A ja sam ipak jedna ozbiljna, a ne klaunasta Cyber... 
I ipak mi je stalo do vaših mišljenja i vaših savjeta. Ipak ih, vidite, uzimam u obzir.
No, neću odmah obući blog u ono narančasto ruho, jer to bi značilo da sam odmah kapitulirala. 
Neću odmah.
Al malo kasnije... možda i hoću.
. . .
Zapravo, poanta cijele ove storije nije dizajn, ni haljina na cvjetiće koju danas obukoh na posao, a koja se jednima sviđa, a jednima sam Ona-Prava-Ja samo u trapkama...
Poanta je, da nam je svima, ma koliko to ne htjeli priznati, važno što drugi misle o nama. I kako nas prihvaćaju. Ili ne prihvaćaju.
Poanta je, da nam je svima, ma koliko to ne htjeli priznati, važno što drugi misle o nama. I kako nas prihvaćaju. Ili ne prihvaćaju.
Bitan je sadržaj, znam.
Manje je bitna forma.
No, kad otvorite Virtualno ogledalo, ipak najprije vidite formu.
Ili kad me sretnete - haljinu na cvjetiće.
Treba malo više vremena da otkrijete kakva vas Cyber gleda iza toga svega.
I mada mi je jedna od životnih krilatica - Nije mi važno što misle Drugi;
I mada me mama od malena učila da se svijetu ne može ugoditi,
uvijek se želim prije svega sviđati sebi,
ali i vama.
Dakle - drugima.
Apsurda li življenja.
Post je objavljen 04.10.2004. u 15:03 sati.