Bila sam špotana zadnji put kad sam istresla sve kaj se dogodilo na tulingu, pa sam mislila sve prešutit…
Ali ne! Ja sam dresnica*! Ne mogu si pomoći!
Slavio se rođendan našeg dragog nam prijatelja, ter smo se svi okupili na domjenku. Bili smo jako fini i dobri, papali smo meseko i francusku, pa kolačeki, pa gemištec.
Bili su prijatelji koji su s nama bili na Kornatima, (mislim s cijelim društvom) pa smo malo obnavljali sjećanja na morsko ludilo, donijeli slike s ovogodišnjeg krstarenja i ovogodišnjih Kornata… (šmrc, jec, a ove godine nismo bili…)
Onda smo si i malo zaplesali, mislim Bitanga i ja, jer su nam pustili onu našu od dugmića – lagano stiskavac.
Društvo se pomalo razišlo, ali mi se ne damo – Bitanga i slavljenik imali su puuuno toga za ispričati jedan drugom, pa smo se Plavuša i ja morale same zabavljati.
Srećom, kupili su si kompjutora, pa smo si mogle birati muzike kaj god smo htele.
A kad nas je krenulo… Red Azre, redić Dugmića, Idoli,( kad dobuje kiša u ritmu tam-tama kroz noć…), Denis i Denis (soba 23 i ine pjesmice), Film, Haustor, Prljavci, Valjak, Crvena jabuka, Danijela, Mišo Kovač(?!?)…. (tu pomalo gubim sliku, spominjale su se neke ptice koje se gnijezde…)
I tako smo imale svoj mali vlastiti karaoke party i bilo nam je baš dobro:))), od pol jedan do tri smo se natulile ko velike.
I kažu: U Zagrebu je dobro, al u Vrapču je ludnica!
*Prijevod s Vrapčanskog na Hrvatski : Dresnica = tužibaba (onaj ko ne zna čuvat tajnu)
Post je objavljen 04.10.2004. u 13:20 sati.