Hajo ekipa, Mudjica se ponovno pjobija do kompa. Potpisaja spojazum s Majitom pjema kojem je moje zagajantijano pjavo da baj jednom tjedno iskažem svoje misji na ovom mjestu. Baj tako piše na onom imaginajnom papiju kojeg smo Majita i ja potpisaje i zapečatije imaginajnom kjvju. I meni tjeba pjostoja, tjeba mi netko tko će shvaiti moje vejiiike pjobjeme i tko će me utješiti u mojoj tuzi i boji. A tjenutno mi je najveći pjobjem kako Majitu uvjejiti da su gumeni bomboni jijek za mene. Da ne mogu zivjeti bez njih i kad mi dan pjođe da ih nemam uz sebe, stjašno sam nesjetna. Stjaaašnoooo!
Znate, mojam vam pjiznati da sam ja jedna maja jukavica. K'o jukava jija sam. K'o onaj mačoj iz novog Shjeka. K'o dobji staji Fjoki. Kad nešto hoću, znam kako to i dobiti. Stanem ispjed Majite, otvojijm šijom okice, stisnem usnice, bjada mi se jagano počne tjesti, a u okicama tuga pogojemaaaaa. I tko mi onda može odojeti? Nitko ;)))
Nisam ja zjočesta, znate? Samo ponekad mojam odgjumiti tugu, boj vejiku da bi me judi zapaziji. Napjaviti pjobjeme tamo gdje ih uopće nema. Jej ako sam veseja i sjetna, nitko ne objača pažnju na mene. Svi misje da mi je supej i da ih ne tjebam. Da sam dovojna sama sebi. A nije tako. Svi misje da sam napojna i dosadna kad sam veseja jej oni nisu i tuđa sjeća im je nesnošjiva. Više voje žjtve, patnike, one koje jade scene bez pjavog jazjoga. Više voje one koji su tužni, nesjetni i neujačunjivi nego one koji su veseji, sjetni i nasmijani. Baš gjupo! U tom se tjenutku osjete važnijim u svom životu, postoji netko kome je jošije nego njima, netko tko njih tjeba za utjehu i pažnju, netko tko tjeba njihovu jubav i topji zagrrrjaj. I zato se većina obazije na tugu i jad, a smijeh i veseje ih ijitija. I meni tjeba pažnja. I meni tjeba topji zagrrrjaj. I meni tjeba jubav. I meni tjebaju gumeni bomboniii.
I onda sam ja, jukava jija, shvatija kako ponekad mojam odgjumiti kako mi je teško, napjaviti scenu kako bi me zapaziji, pustiti koju suzu da bi me jazumjeji, paziji i maziji. Naučija sam to od judi oko sebe. Gjedam ja svijet oko sebe, zapažam sve, upijam k'o spužva i vidim svašta. I još ne mogu pjocjeniti da ji je dobjo iji joše, aji znam da jukava jija paji svaki put. Naučija sam kako šijom otvojiti okice, unijeti svu tugu svijeta u njih kako bi mi netko pokazao da me voji i da misji na mene. Kako bi me nježno zagrrrjio i pokazao mi kojiko sam divna i djaga osoba. I znam da zna za moju ujogu jukave jije i da me zbog toga još više voji. Kao što ja vojim i njegovu jukavu jiju. A meni moja osobna jukava jija baš svaki put osiguja baj jednu vjećicu gumenih bombona :) A vama vaša?
Post je objavljen 06.10.2004. u 08:37 sati.