Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bob

Marketing

Kobaš 2004.

Svake godine, točnije svake prve nedjelje desesetog mjeseca u Kobaš se sleti more tamburaša. Povod tome je smotra tamburaških sastava, i svaki sastav ima zadatak da dodje tamo odsvira tri stvari:
1. Instrumental - Isključivo slavonski, daklem bez ciganije. :-(
2. Narodnu pjesmu - Također slavonsku, bez vojvodine
3. Autorska pjesma - Daklem pjesma koju je netko napisao ali, pod uvjetom da ta pjesma govori o Slavoniji

Pih! Pa jebote svake godine zbog toga sve manje i manje sastava dolazi tamo
Prošle godine ih je doplo deset, ove godine šest.... Sranje.... Ali i šest sastava se može jebeno zabavit...

Došli smo tamo i gdje češ nego u birtiju, otišli u birtiju, popili piće na brzinu, i piči na tonsku. E da, ne možete pogodit ko je bio ton majstor:
Ton majstor je bio najnestručnija osoba za tamburašku glazbu (u njegove sposobnosti kao ton majstor nekog rock banda ne ulazim).
Daklem, Laides & Gentleman I present You Mr. Princip (The kengur)
Naštimo je razglas za kurac jer je na bas stavljao još basa a na primu dizao visoke, tako da ste dobili katastrofu, no bio je tamo Pedo koji je sve vratio u normalu...

Došao red na nas i otišli smo na binu, pljesak do nebesa jak, a oni reflektori blješte i griju kao piliće. Mene jebote počela hvatati neka luda trema, kao da sam prvi puta u kobašu, a zadnjih 4, 5 godina idem. Zdrava je dao znak i krenuli smo sa instrumentalom koji je bio dobro odsviran, nakon njega došle su na red crne oči sa pun kurac modulacija, nju smo također dobro odsvirali (odnosno mi smo supe, al je zdrava udrko tri note jednog prijelaza), i onda završna pjesma ''Šokačka tuga''
Tu pjesmu smo odsvirali sa jebenom dušom; svaka nota je bila na svom mjestu, dinamika se stalno mijenjala, mislim da sam tu pjesmu otpjevao kao nijednu do sada....

Ne da se hvalim, dobili smo pohvalu od Mihaela Ferića kao jedan od sastava sa najboljim vokalima i instrumentalistima, i ja osobno sam dobio pohvalu za najbolje pjevanje od Duška Topića...
Bio je to nenadjebiv osjećaj, svi ti dolaze i čestitaju čak i oni koji nisu znali kako se zoveš iako ih ti već 4 godine pozdravljaš i viđaš ga na ulici...
Šta da još pričam bilo je zakon pilo se kolko se pilo i spavalo se do 11:30 jutros


Post je objavljen 04.10.2004. u 12:18 sati.