Rikša nas vratolomno, najkraćim putevima, ne nužno cestom, dovodi do benzinske pumpe gdje bi se trebali ukrcati u bus.
Bus je ok, naši ležajevi su na kraju vozila, i to nešto što se zove family coupe. T. i ja smo dolje, C. je iznad nas. Ležajevi su udobni. Udobniji od onih u vlaku.
Putujemo cijelu noć. Posebnom tehnikom vožnje. Zaleti se svom snagom i pronađi sve rupe na cesti. T. i ja na trenutke toliko odskačemo od ležaja da su nam kompletna tijela u zraku, a zatim svom snagom zviznemo nazad na ležaj.
Jutro nas oduševljava. Priroda postaje džunglasta. Osjeća se u svemu da se približavamo Goi. Ovdje bi mogao živjeti.
Post je objavljen 22.01.2005. u 00:01 sati.