Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/filologanoga

Marketing

Dosje X

Razgovor s D o koristi i beskorisnosti učenja povijesti u školi. Najvažije što je D naučila bilo je na jednom satu kad je profesorica govorila o tome kako su se ljudi osjećali i što su mislili kad je izbio II. svjetski rat. Kako ih ne možemo suditi po svojim mjerilima, jer mi znamo završetak, a oni ga nisu znali; niti je bilo jasno tko će pobijediti, niti je bilo jasno na čijoj strani treba biti; osim toga, ljude su hapavale stvari totalno izvan njihove kontrole --- pa su završavali na stranama i u vojskama htjeli-ne htjeli.

A počelo je tako što sam pronašao (u Forumu, Akademijinom časopisu za književnost, od 1965), dnevnik Augusta Cesarca iz jeseni 1939. Iz doba početka rata, kad je Hitler već osvojio Čehoslovačku, sklopio pakt sa Staljinom --- što je totalno zbunilo sve komuniste poput AC --- i napao Poljsku. Situacija je očito bila toliko traumatična da je čovjek počeo pisati dnevnik. Inače, AC je u to vrijeme, mada on to nije znao --- znamo mi, koji znamo završetak --- ostajalo još nekih devet mjeseci života; ustaše će ga ubiti u srpnju 1941.

Još jedan za moju zbirku II sv r dnevnika (usp. Josip Horvat, Ervin Šinko, Ljubo Wiesner).

Moji i D starci bili su u to doba djeca. Horvat, Šinko, Cesarec ne pripadaju čak niti generaciji naših baka i djedova; naši su u to doba bili mladi, a ovi su već bili srednjih godina, na pragu starosti. To je, dakle, svijet nekih tri generacije udaljen od mene.

Zašto to? Zašto mi te stvari dolaze u ruke --- i zašto me privlače?

Usput, što se generacija tiče: kako sam bio šokiran kad je moja učiteljica iz osnovne škole, kad smo išli na izlet u Dotrščinu --- tamo gdje su krknuli Cesarca --- počela govoriti o svom prijateljstvu s Božidarom Adžijom. Je, bili su frendovi; učiteljica je bila stara partizanka (i voljela si je popit, morala bi dodati moja mama). Čovječe! Narodni heroji, pa to su za mene bile samo biste, mramor, kamen i željezo. A kad tamo...

Poslije sam pak bio iznenađen kad sam saznao da je isti Božidar Adžija --- kaj je to, neka fiksacija? --- hodao s Tatjanom Marinić. Po njoj se pak zvao moj vrtić! (ili je Cesarec s njom furao? ne sjećam se...) Čovječe... narodni heroj, pa ima komada...





Post je objavljen 04.10.2004. u 12:55 sati.