Plakala sam onako pustivši suze neka teku licem.Nisam ih osjetila kada su klizile, tek prva koja je kapnula vratila me u stvarnost.Plačem....
Ne zbog sebe, izgubljenih ljubavi, ne zbog svega što se događalo.Niti zbog toga što nije sve kako bi trebalo biti ili što nikada neće biti kako treba.
Plakala sam kada sam vidjela majku kako mi maše, a vrata lifta se zatvaraju....Svaka je odlazila u svoj svijet.
Post je objavljen 03.10.2004. u 16:07 sati.