Prigovorilo mi da samo pišem o muško ženskim odnošajima i pravilima, pa eto malo digresije za edukaciju.
Već se dosta pričalo o onom osječkom kolosalnom zdanju u Blok centru što ga se u «punoj ljepoti i simbolici» može vidjeti iz ulice Republike, a o kojem se, na žalost svih nas i svih onih koji su pali za naš nepokoreni grad, ne može reći ništa osjećajnog i plemenitog.
Ko nije bio i vidio, ništa nije propustio, osim što bi se eventualno mogao pohvaliti kako je vidio najružniji spomenik u svom životu koji slobodno može konkurirati za Guinessovu knjigu.
Kako bilo, vrijeme je zapravo da vam spomenem nešto drugo.
Postoji nenametljiv brončani spomenik, također u mom rodnom gradu na Dravi, na drugom kraju navedenog Blok centra, pored kojeg često prolazimo od Korza prema Superu, a da mnogi i ne znaju koga spomenik predstavlja, niti tko je autor spomenika.
Kao i svi stari Osječani (naravno starost je relativna kategorija khm khm) mnogi znaju da je to Franjo Krežma, violinski virtuoz i skladatelj 19.stoljeća, rođen u Osijeku, 4. rujna, 1862.g.
Eto, za mlađe naraštaje, pa i putnike namjernike željne upoznavanja našega Osijeka, a i da ne ispadnemo tukci ako nas o tome netko pita u nekakvoj uličnoj anketi (Pola ure torture), a malo i radi obnove naše osobne&opće kulture, reći ću vam da je taj kip djelo kipara akademika, Vanje Radauša.
Violinski virtuoz Franjo Krežma priznat i poznat kako u svom vremenu tako i danas, zaslužuje odavanje počasti, jer u jesen na njegov rođendan sjetimo se njegove prerane smrti.
Talentirani glazbenik, već je u svojoj šestoj godini vježbao violinu dnevno 7-8 sati.
Često su ga uspoređivali sa stotinu godina ranijim genijem Wolfgangom Amadeusom Mozartom, po čijoj se sudbini krojila i sudbina malog Franje.
Uz neizmjerni talenat i usrdnu podršku roditelja, Krežma je vrlo rano izvodio iznimno teške i tehnički zahtjevne komade (Schubert, Singelee itd.)
Školovao se u Beču, pohađajući violinu, glasovir, višu glazbenu teoriju sa harmonijom, kompoziciju, kontrapunkt, instrumentaciju, akustiku, povijest glazbe, talijanski jezik, francuski i engleski.
(Nije zgorega pomenuti da je školske ferije koristio isključivo za vježbanje...)
Bio je marljiv dječak, miljenik nastavnika i profesora, a svojom darovitošću uzdigao se daleko iznad kruga svojih suučenika.
Koncerte je održao u mnogim gradovima Europe (Zagreb, Trst, Venecija, Bologna, Padova, Rovigo, Firenza, Rim, Genova, Pecs, Ljubljana, Beč, Graz, Strassburg, Stuttgart, Ulm, Munchen, Berlin, Toulon, Lyon, Pariz...) a tada mu je bilo tek 14 ljeta.
Umro je 16.lipnja, 1881.g. (dakle, prije ravno 123 godine); u teškim mukama uslijed upale uha koja se proširila na moždanu ovojnicu, u svojoj devetnaestoj (!) godini.
Tadašnja udruga - Hrvatski rodoljubi, osnovali su Odbor za prijenos tijela F.Krežme iz Frankfurta u Zagreb, ali to su uspjeli učiniti tek 1884.g.
Grob našeg sugrađana, Franje Krežme, nalazi se danas, nasuprot groba Augusta Šenoe, na groblju Mirogoj u Zagrebu.
Pogled na možda neugledni i tamni, ali vrlo ukusno smješten, decentni kip Franje Krežme, preko puta fontane u Prolazu Franje Krežme, otkrit će vam da njegovo djelo nikada nije zaboravljeno...
I što je najbitnije, da nije potrebno imati ogroman spomenik da bi ljudi upamtili i razumjeli svu njegovu simboliku (sjeti se opet na onu strahotu s početka priče).
«Dok vjetar prolazi kroz granje bijelih breza, tih obilježja sanjarske mladosti...kao da netko provlači nevidljivim gudalom po žicama...šumi granje kao tremolo violina con sordino...
Sic transit gloria mundi!» (Tako prolazi slava svijeta.)