Nadam se da nece ispasti predavanje...
Seksualno ponasanje je, kao i mnoga druga, plasticno i kontinuirano, a ne diskretno, na nivou pojedinke pogotovo. Homoseksualnost postoji u stotinama zivotinjskih vrsta i ocito ne ugrozava njihov nastavak, kao sto nije ugrozila ni razvoj ljudi. Genetska komponenta vjerojatno postoji (i vjerojatno je razlicita kod muskaraca i zena), ali znamo da se homoseksualno ponasanje moze i privremeno usvojiti (zatvori, brodovi, situacije u kojima nema pristupa inace preferiranog spola), ili alternirati sa heteroseksualnim. Povijesno, homoseksualno ponasanje je bilo prepoznato kao drustvena norma i kao takvo cak i kodificirano, a i danas mnoge kulture, pogotovo one patrijarhalne, imaju jak homoerotski naboj i obicaje. U vezi s drustvenim kodeksima, ne smije se zanemariti mjera u kojoj se ucimo heteroseksualnosti, kao sto se ucimo spolnim ulogama. (Nota bene: ovo ne nijece bioloske razlike medju spolovima, samo upucuje na komponente ponasanja koje su naucene, a ne instinktivne.)
Ideja da je homoseksualnost protivna "prokreaciji" nije tocna: mnogi homoseksualci zele djecu i mnogi su ulazili/ulaze u heteroseksualne veze da bi imali djecu. Sokrat je volio Alkibijada, ali uzimao je zdravo za gotovo da mu je za djecu potrebna Ksantipa. Biologiji uopce nije bitno da li 90% vremena vodite "jalovu" homoseksualnu ljubav, ako je onih hetero 10% urodilo plodom. Populacijski ovo se prevodi u masu jedinki koje su "slobodne" da vole koga hoce, kako hoce--prirodna selekcija vidi njihove gene u njihovim rodjacima, ako ne u potomcima.
Ne znam kakva je situacija s predavanjem biologije kod nas danas, u moje vrijeme bilo je prilicno bijedno, sturo, a najvise je od nerazumijevanja i netocnosti patila evolucija. Ono sto se kod nas predstavlja kao "darvinizam" u kontekstu drustvenih pojava ostavstina je Herberta Spencera koji je od Darwina pokupio par fraza i sklepao sociodarvinisticke sound bites. Sa znanoscu i biologijom to veze nema.
Evolucijska teorija altruizma i kin-selection kaze da je pozrtvovnost adaptabilna--za vrstu nije uvijek dobar osobni egoizam. Preagresivne sebicne jedinke mogu stetiti; saradnja i pomaganje mogu biti bolja strategija. Nas evolucijski adut je nasa adaptabilnost i fleksibilnost, otuda i varijacije u nasim sklonostima--erotskim, gastronomskim, temperamentalnim. Klonovi su ranjivi; varijabilnost stiti populaciju.
Bioloski, dakle, homoseksualnost je samo jedna nijansa, vrijedna objasnjenja, ali ni po kojem kriteriju "defektna" ili bolesna.
No, uvijek insistiram na tome da se socijalni argument potpuno odvoji od biologije, o kojem god fenomenu da se radi--rasizmu, mizoginiji itd. Biologija ne moze biti vodic drustvenih zakona. Bioloski, misionarski polozaj je najbolji za "prokreaciju"--pa ipak se ljudi i dalje usudjuju izmisljati varijacije, seviti doggystyle, stojecki, bocno, kamasutra raznovrsno, jalovo, onanisticki i tako dalje "nenormalno". Da ne govorim o modernim novotarijama koje su potpuno oslobodile uzitak od stvaranja potomstva, a stvaranje potomstva od stega godina, urodjene plodnosti i heteroseksualnosti.
Ovo je lijepo doba, a ako prezivimo glupost politike i stetu koju smo nanijeli okolisu, mozda dodje jos ljepse, u kojem ce se postivati sve razlike i tolerancija udisati normalno kao zrak...
Post je objavljen 02.10.2004. u 15:46 sati.