Crno – bijeli film za Dubrovnik
Zadnje što je ostalo napisano
crno – bijeli film za Dubrovnik
kao početak nekog popisa a ispao je kraj
Za Dubrovnik ga nismo kupili ali je Ana za Amsterdam
prekrasno je bilo
i slike su bile lijepe
kao što obično i jesu Anine slike
kao što je uvijek i bilo kad smo negdje išli
Ja sada ne idem nigdje
ni na Brijunima me neće biti
Ja danas bacam stare stvari i pišem nove pjesme
istim pokretima i istim riječima
preturam predmete i ne znam dovršiti
crno – bijeli film za Dubrovnik
10.8.,Rijeka
Volim te i kad loše pišeš
pa čak i kad pišeš o ženama
među kojima me nema i
nikad me neće biti
Kad sve izdaješ i
ja kad izdajem
ili pijem bjesomučno
ili plačem kao sada
ili se smijem – svejedno
Kad te gledam
i druge kad gledam
i uopće kad ne gledam
kad ne činim ništa
puštam krpice misli da odlepršaju
ja svašta volim
Tebe i sebe
naravno odvojeno
i naravno zajedno
kao i sve odvojeno i zajedno
zajedno i odvojeno moga života
7.9., Rijeka
Fragmenti iz dvije pjesme:
Sanjala sam noćas tvoju ruku
Onakvu kakva je nekad bila u slučajnim i namjernim dodirima s mojom
....
mislim na motovunske susrete
toplinu i mir koje zrači
Zar da nikad više ne izgovorim ni riječi?
....
7.8.04., o.Pag
Ti si moj dream maker
...
ti si mnogostruko umnoženo lice
oko kiklopsko
...
želja za cigaretom
...
San si u psovki i nemir u pokretu
Otišao si i otišla si nedostižno daleko
...
čarobne moći tvoje čarolije u noći
Građenje sna...
12.8. Ri
Napišem ponekad ponešto
tako, tek tako, petnaestak redova
pjesme pišem
kad osjetim nešto
u svojoj sobi
ponekad i u tuđim stanovima
na rubovima novina, papirićima
posebno ko u Markovoj kući
iz koje još nisam trijezna izašla
Ali nije smao to
pišem i kad ne pijem
više i bolje pišem kad ne pijem
i to mi je drago
To mora biti vrlo slženo a ispada tako jednostavno
emociju na papir
sebe u tintu
ili u grafitnu punticu
Post je objavljen 02.10.2004. u 16:30 sati.