Drago društvo,
ovih dana, u kratkim trenutcima slobodnog vremena čitam super knjigu za koju je većina vas sigurno čula (ako ne i pročitala). Radi se o Da Vincijevom kodu, autora Dan Browna. Iako sam tek negdje oko polovice iste odlučila sam podijeliti sa vama neke dijelove te fenomenalne čitabe. Zašto to radim? Osim što mi je knjiga totalni mrak prije par dana sam kod NeMoguOtrpit pročitala kako svi pljuju po Crkvi i vjeri i kako se našao povrijeđen jer sebe smatra vjernikom u Boga i Crkvu. Osobno, ne vjerujem u Crkvu kao instituciju jer smatram da nije bit u organizaciji i politici već u osobnom vjerovanju i širenju dobra oko sebe (iliti važnije je poštivati 10 zapovijedi nego ih znati ko' pjesmicu napamet). Što sad jedan bestseller ima sa svime time? I zašto je uopće bestseller? To je jedan od rijetkih primjeraka popularno navedenih činjenica od kojih masu nisam znala prije no što sam se bacila na čitanje knjige. Tko zna, možda i vas navedem na isto:))) Dakle, krećemo s citatima:
"Mnogo ih je od obmana i lažnih čuda
napravilo zanat varajući naivni puk."
"Zavodi nas slijepo neznanje.
O, bijedni smrtnici, otvorite oči!"
- Leonardo Da Vinci
"...Sve što trebaš znati o Bibliji sažeo je veliki kanonski doktor Martyn Percy u jednoj rečenici: Biblija nije stigla faksom iz raja."
"Biblija je ljudski proizvod... Biblija nije pala s neba. Napisao ju je čovjek, kao povijesni zapis nemirnih vremena i razvila se kroz nebrojene prijevode, dodatke i revizije. U povijesti nikada nije postojala definitivna verzija Biblije."
"Isus Krist je bio povijesna ličnost s nevjerojatnim utjecajem, možda najzagonetniji vođa na svijetu, koji je bio sposoban nadahnuti ljude...Prilikom sastavljanja Novog zavjeta razmatralo se više od 80 evanđelja, a opet samo je relativno nekoliko izabrano da uđe u njega..."
"Tko je odlučio koja će evanđelja ući u Novi zavjet?"
"Aha! Fundamentalna ironija kršćanstva! Bibliju, onakvu kakvu je danas poznajemo, kolacionirao je rimski car Konstantin veliki, koji je bio poganin."
"Mislila sam da je Konstantin bio kršćanin."
"Teško. Cijeli svoj život je bio poganin koji je primio sakrament krštenja tek na svojoj smrtnoj postelji, preslab da se pobuni protiv toga. U Konstantinovo vrijeme, službena rimska religija bila je obožavanje sunca - kult Sol Invictus ili Nepobjedivog sunca - a Konstantin je bio njegov glavni svećenik. Na nesreću za njega, Rim su u to vrijeme obuhvaćali sve veći vjerski nemiri. Tri stoljeća nakon Kristova raspeća, Kristovi sljedbenici množili su se nevjerojatnom brzinom. Kršćani i pogani počeli su se sukobljavati i taj sukob se toliko raširio da je prijetio raskoliti Rim na dva dijela. Konstantin je odlučio da se nešto mora učiniti po tom pitanju. Godine 325. poslije Krista, odlučio je ujediniti Rim pod jednom zajedničkom religijom. Kršćanstvom."
"Zašto bi car poganin izabrao kršćanstvo ta službenu vjeru?""Konstantin je bio odličan poslovni čovjek. Vidio je da je kršćanstvo u usponu i jednostavno se kladio na konja koji je ionako već pobjeđivao. Povjesničari se još uvijek dive genijalnosti kojom je Konstantin obratio pogane koji su obožavali sunce u kršćane. Stapanjem poganskih znakova, datuma i rituala u kršćansku tradiciju koja se sve više širila, stvorio je jednu vrstu hibridne vjere koja je bila prihvatljiva objema stranama."
"Tragovi poganske religije u kršćanskoj simbolici ne mogu se poreći. Egipatski sunčevi diskovi postali su aureole oko glava katoličkih svetaca. Prikazi Izide kako doji svog čudesno začetog sina Hora postali su predlošci za suvremene prikaze Djevice Marije i djetešca Isusa. A gotovo svi elementi katoličkih rituala - tamjan, oltar, napjevi i pričest, čin "jedenja Boga" - uzeti su ravno iz ranijih poganskih religija."
"U kršćanstvu ništa nije originalno. Pretkršćanski bog Mithras - zvan Sin Božji ili Svjetlo svijeta - rođen je 25. prosinca, umro je, pokopan u kamenoj grobnici, a potom uskrsnuo tri dana kasnije. A inače je 25. prosinca i datum rođenja Ozirisa, Adonisa i Dioniza. Novorođenom Krišni također je kao dar doneseno zlato, tamjan i mirta. Čak je i kršćansi sveti dan u tjednu ukraden od pogana...Izvorno su kršćani slavili židovski Sabbath ili subotu, ali Konstantin je to promijenio tako da se taj dan poklapa s poganskim štovanjem sunca. Do danas većina vjernika koja ide nedjeljom u na misu nema pojma da je to povezano s poganskim danom u tjednu kad se štovalo sunce - a to je nedjelja."
"I sve je to povezano sa s gralom?"
Tako je. Tijekom stapanja vjera, Konstantin je morao ojačati tu novu kršćansku tradiciju i održao je slavno ekumensko okupljanje poznato pod nazivom Prvi opći koncil kršćanske crkve u Nikeji. Na tom se skupu raspravljalo i odlučivalo o puno aspekata kršćanstva - datumu Uskrsa, ulozi biskupa, provođenju sakramenata i, naravno, Isusovom božanstvu... do tog trenutka u povijesti na Isusa su njegovi sljedbenici gledali kao na smrtnog proroka...velikog i moćnog čovjeka, ali ipak čovjeka. Smrtnika...Isusovo uspostavljanje za "Sina Božjega" službeno je predložio i izglasao Koncil...utvrđivanje Isusova božanstva bilo je presudno za daljnje ujedinjenje Rimskog carstva i novi temelj političke moći Vatikana. Službenim utemeljenjem Isusa kao Sina Božjeg, Konstantin je Isusa pretvorio u božanstvo koje je postojalo izvan okvira ljudskog svijeta, biće čija se moć nije mogla osporiti. To ne samo da je spriječilo daljnja osporavanja kršćanstva od strane pogana, nego su se po novom Kristovi sljedbenici mogli iskupiti jedino putem utemeljenog svetog kanala - Rimske katoličke crkve... Sve se svodilo na to tko će imati moć. Krist kao Mesija bio je presudan za funkcioniranje Crkve i države. Veliki broj znanstvenika tvrdi da je rana Crkva doslovno ukrala Isusa od njegovih izvornih sljedbenika otimajući njegovu ljudsku poruku, obavijajući je neprobojnim plaštem božanstva i koristeći je kako bi proširila svoju moć..."
Ima tu još gomila jako interesantnih činjenica - od dokazanih tvrdnji da su Marija Magdalena i Isus bili par do toga da je Isus želio da baš ona utemelji crkvu. Čak su detaljno opisane i "greške" koje je Da Vinci napravio u svojoj "Posljednjoj večeri" koje prkose svemu što nas Crkva uči.
Čemu sad sve to? Od kad znam za sebe jako često na površinu dolazi pitanje vjere u Boga i Crkvu. Iz puno razloga odabrala sam da ne vjerujem u Crkvu, za Boga nisam sigurna, ali vjerujem u nadu, ufanje i ljubav i pokušavam to primjenjivati u svojoj svakodnevici. Uniformirana vjera kakva nam se prezentira od malih nogu prodaje priču koju ja jednostavno ne želim kupiti. Previše je tu nepoznanica, pretpostavki i selekcije informacija da bi mi se nametnulo vjerovanje kao takvo. Kako su ostale informacije prilično nedostupne laicima poput mene odlučujem se za vjeru u sebe, ljude oko mene i užitak življenja. Živjeli!
Post je objavljen 02.10.2004. u 16:10 sati.