u mraku ...mraku..poput magle.tko je ikad mogao odlučiti..što je bolje..vidjeti sve crno ili sve bijelo?i jedno i drugo je slijepilo..bez oblika..bez mirisa i okusa....pustinja bez boga i čovjeka.bez snage..bez vizije..bez mašte..bez snova o promjeni..bez nade.bez zadovoljstva.ikavog napretka..ili pomaka.samo postojanje je konstanta.i svijest o tome da se živi.a nevidi ništa.i nečuje ništa.i nitko ne dolazi.nema nikog da spasi... nekog.nema koraka...u daljini..nema nikakvog šuma..nema glasova u daljini..nema nikakve naznake...da itko igdje postoji..osim svijesti da postojim..samo ja...mislim da postojim..i to je jedino u što sam siguran..jer mislim..premda nevidm..nečujem..i nikog nema..nema ničeg..osim moje pustinje.ali kazna je ...prava kazna nije..ovo ništavilo..već sjećanja koja su mi ostavljena.kroz misao mi prolazi..sve..ikada doživljeno prije ...sve od glupih reklama sa radia i tevea..do šetnje kroz djetinstvo..mladost..prvu ljubav..zablude..naivnost..greške..grijehove..padove..uspjehe..bolesti..drhturenja...ushite..oproste(rijetke)..prijateljstva..izdaje..ucjene..laži..istine..
..mučenja..trpljenja..napore..bolove..olakšanja..maštanja...snove..bježanja..vračanja..krađe..stida..potreba...rada..novca..praznih đepova..krivnji..osuda...
čemu sjećanja..ako sad ničeg nema.da li je olakšanje..što nema toga svega..ili je to proklestvo...ovaj čudni mir..nemirni..mir.
dali je to raj.nema napora.ali ne nemože to bit raj..jer ovdje nema ničeg doli jedine misli...zar se u raju..nebi misli susrećale..razmjenjivale..radovale..pjevale..ali ovdje nema drugih misli osim moje.nema tijela.nevidim kako izgledam..samo se sjećam da sam imao ruke i noge..glavu..lice..i sad to nemogu pronaći..samo mislim..ili možda samo mislim..da mislim..niti to sad više neznam...
ili ...ili je možda pakao...slići na pakao...koji sam možda i zaslužio..ali tko me je ovdje ostavio...kako sam tu dospio..zašto se sjećam života..i toga tko sam..a neznam..i ne pamtim kako sam ovdje probuđen..i od kada sam tu..i koliko ću ovdje biti..samo znam da nije san..ovo nije san..jer ovdje se ne spava..ne diše..ne živi..samo se misli..sad..i samo unatrag...jer ispred mene je ništa..samo zid moje vlastite misli koju nemogu preskočiti.
zar će ovako biti od sada...pusto..bezlićno..ništavilo..pakao je to..ali ne sjećam se da sam umro..ili da mi je netko sudio..
ipak..nema napora..nema straha..neosjećam ništa...samo se sjećam.
Post je objavljen 21.05.2004. u 07:04 sati.