Zadnjih nekoliko dana razmišljam da li je baš sve moralo biti baš ovako kako je?...I došla sam do zaključka....Baš tako je moralo biti!
Neke dijelove života gledala sam na nekoj nevjerovatnoj pokretnoj traci u vlastitim mislima znatno prije nego su se dogodile.Ne pitajte kako, zašto...odgovor ni sama neznam...Samo sam vidjela svaki dio koji mi se kasnije dogodio.I to je bilo dobro.Bila sam spremna dovoljno i psihički i fizički, tako da sam opet kao u filmu sve to preživjela sa dovoljno hrabrosti i snage.Opet me ne pitajte kako, jer niti na to nemam odgovor.
Jučer mi je majka otišla u bolnicu.Praznina koja je nastala te večeri bila je strašna.Ta žena je cijeli život prisutna tu negdje...nevidljiva i tiha održavala je toplinu u kući.Sada, kao da se taj plamen koji nas je sve grijao ugasio s njenim odlaskom u bolnicu.
I zato je dobro što se sve ono prije dogodilo.Da mogu biti uz nju kada se vrati.Eto...svako zlo za neko dobro....
Post je objavljen 01.10.2004. u 19:34 sati.