Kad sklopim oči,
govorila je naša majka
i zamagljenim nas pogledom
kao knjigu po knjigu
koju naizust zna,
posmatrala radom,
ne pokazujući do kraja
svoju potajnu misao i brigu.
Nije je mučilo
šta nju na onoj strani čeka-
ništavilo, život večni,
ni da li joj je ljubav Boga sklona,
verujući da on o ljudima brine
kao o nama ona.
D.M.
Post je objavljen 01.10.2004. u 03:21 sati.