U ovom gradu je popularno biti nepismen! Nema drugog objašnjenja činjenice, da iako najveći dio "pućanstva" nema nikakvih problema s izgovorom, jednom kada to treba i napisati nužno sljedi pitanje "jel se bačva (izgovoreno dobro) piše s tvrdim ili mekim ć"! S obzirom da su šanse za točan odgovor nekome ko to zbilja ne zna 50:50, a omjer netočnih odgovora na to retoričko pitanje u pravilu puno veći od toga, očito je da prvo treba znati koji od tih prozvanih hijeroglifa ide na to mjesto, da bi se tako konzistentno moglo stavljati onaj drugi! Sama tvrdnja da u abecedi postoji nešto što se zove tvrdo ć i meko ć, govori od kud vjetar puše.
Inače ovo je igra za sve uzraste. Svojevremeno ju je moja profesorica tada već hrvatskog našla zgodno za igrati na svom satu. I naravno dokazala je da je ne samo glupa, nego se treba kloniti i igara na sreću. Ako je meni s mojih tada desetak i kusur godina bilo jasno da u toj njezinoj dilemi dileme nema, onda je to moralo biti jasno i nekom ko se hvali da je skoro dva fakulteta završio. I moj omiljeni profesor Branko Horvatinović, je pod povijest našao shodno uvrstiti priču o tome kako je dobijao jedinice na hrvatsko-srpskom, jer nije razlikovao č i ć. Ne bi čovjek nikad rekao iz njegovog govora naravno. Kad se još uzme u obzir da ta bolest pogađa samo jednu, u zemljopisnim okvirima zanemarivo malu točku na karti, dok su svi oko nje naizgled cjepljeni, onda je jedini zaključak da se radi o tradiciji prenošenoj s koljena na koljeno. Koju oni koji u njoj sudjeluju u stvari pominju s velikim ponosom. A ne s nekom uznemirenošću svojom govornom manom. To se "nosi" i dok je tome tako džaba su svi programi obrazovanja.
Neki dan sam klikajući po hrpi linkova koje mi je ispljunuo google, naišao na stranice firme koja uvaljuje stakalca za 85 tisuća kuna, a ne može si priuštiti web dizajnera koji nudi ubacivanje ć na stranice uz nadoplatu. Ili barem nekog ko će njegova sranja ispraviti u notepad-u. Što se govornih delikata tiče, oni su u pravilu rezervirani za korištenje nečega što bi valjda trebalo biti meko š i stavljanja đ tamo gdje mu nije mjesto. A ne za veliku misteriju koje "ć" negdje ide. Tako da mi je pomalo teško složiti se s idejama da bi trebalo koristiti c koje bi svako tumačio kako mu drago, kao rješenje tog velikog problema. Židovi su lijepo demonstrirali što se dešava kad nepismenom puku daš pismo koje je podložno interpretaciji. Zaboravili su kako se izgovara ime božje, a ne da svako zna jel' negdje ide č ili ć.
Srodno toj priči zvuči i nepoznavanje glasovnih promjena, koje je također vrlo popularno, ali ono se uglavnom može pripisati vulgaris, a ne popularnoj nepismenosti. Kao i nepoznavanje padeži, koje istina nije toliki problem s ove strane Drine. Ono što međutim savršeno paše uz priču o kvačicama je drugi problem koji je Saanjaa u komentaru na tekst ispod ovog spomenula: e, je, ije. Prvobitno umjetno nametan u tuđmanskom kao metoda nekakve virtualne diferencijacije od srpskog, zlosretni ije na svakom mogućem i nemogućem mjestu je definitivno pustio korjene. Ovo možda nekom zvuči kao nategnuta teza, ali taj neko onda nije vidio friško štampani "Razlikovni riječnik hrvatskog i srpskog" po školskim knjižnicama devedeset i kusur neke. Tako su se relativno nedavno po cjelom gradu, a vjerovatno i šire (nisam provjeravao) mogli naći jumbo plakati koji su reklamirali jedan okus šugave aromatizirane vode dosjetkom Zagrizi u griješnu jabuku. Savršeno piće za one koji bi se najrađe vozili cijestom prijeko bijelih brijegova. Umjetno aromatizirano u ekscesivnim količinama. Ako je nekom promakao taj biser dat ću mu jedan hint: anedutS.
No dobro, nisu svi trendovi tako negativni. Od nedavno se osim sveprisutnog sira i tu i tamo prisutnog mesa, u gradu Zagrebu može nabaviti i burek s jabukama, te onaj s krumpirom. Dobro ova zadnja kombinacija mi ne zvuči previše impresivno, ali nisam probao pa možda griješim ( ali ako i griješim, onda sam eventualno grešan draga moja Blanka & Co.). Istina nisu se još pojavile egzotičnije kombinacije poput višanja, no i proširivanje asortimana za sto posto je korak u pravom smjeru. Barem ako se i u ovom novom okusu ne nalaze griješne jabuke.
Post je objavljen 30.09.2004. u 21:10 sati.