Lipi moji ! Ne bih danas o maloj, dragoj ljubomori koja zna biti lijep začin braka i poticatelj uvijek novih uzleta mašte, nego ću o onoj teškoj, nemilosrdnoj, gotovo patološkoj ljubomori, nažalost ne tako rijetkoj.
Ljubomora u svojim začecima zna čak biti i privlačna. Nekako, u prvim javljanjima, sliči na drag, neobičan, akrobatski hod po žici između iskaza ljubavi i laskavog prigovaranja. Počeci ljubomore uvijek su začinjeni iskričavim privlačenjem k sebi. To čak i godi. Osim toga tako se hrani naše uvjerenje da smo nekome jaaaakooooo dragi i da mu nedostajemo i da se za nas grčevito bori.
Oni pravi naleti ljubomore koji nadođu uskoro - sasvim su druga priča. Smatram da su čak destruktivniji za jedan brak od fizičkog zlostavljanja. Ljubomora "mori", dakle ubija ljubav. Temelj ljubomore je nepovjerenje. A ondje gdje se nastanilo nepovjerenje nestala je ljubav. Jer, ljubav se upravo očituje i dokazuje povjerenjem. Ono je njen rezultat.
U pravilu ljubomora ima svoje korijene u poremećenim mislima. Jer slike, ideje, kombinacije i načini "varanja" najprije su svoj film odvrtili u glavi ljubomorne osobe sa svim detaljima i nemogućim zapletima sapunice od 3.471 nastavka, da bi se tek nakon toga pokazale u monstruozno suptilnoj stvarnoj inačici svakodnevnog psihičko-fizičkog uništavanja druge osobe..
Ne pomažu tu nikakvi protuargumenti. Zapravo, svako dokazivanje povećava ljubomorni otrov. Jer ako smo prema ljubomornoj strani pažljivi – onda se zapravo "iskupljujemo" za nevjeru koja je "tako očita". Ako se zatvorimo u kuću i izoliramo od života – to činimo isključivo zbog toga jer vlastiti dom želimo pretvoriti u preljubničko gnijezdo. Ako se želimo malo urediti i lijepo izgledati – to je ljepota za nekoga drugoga i samo je nagovještaj novog "izleta". Ako se trapavo zapustimo i u dotučenosti želje za bilo čim ili kim – to je onda samo još dokaz "nebrige za onoga tko bi nam trebao biti na prvom mjestu" i "jeftini trik" kojim pokušavamo zabašuriti "zlo nevjernog odnosa"…. Da ne nabrajam, jer moglo bi ići u nedogled.
Svaki telefonski poziv, svaka nejasna rečenica, svaki SMS, pogled kroz prozor ili petminutno kašnjenje, isto kao i parminutno žurenje, nova boja laka za nokte ili nova haljina ili rublje, slučajni susret i osmjeh ili pozdrav na ulici i tisuće takvih detalja postaju nepresušni generator ljubomornog gnjeva koji rastače obiteljsko biće. U početku se oboružamo strpljivošću koja je svojstvena ljubavi pa crtamo, objašnjavamo, ratoborne izljeve ljubomore pokušavamo okrenuti na šalu, grlimo ljubomornu osobu i želimo se pretrgnuti od ljubavi. Ubrzo uvidimo da ništa ne pomaže. Postajemo svjesni toga da će ljubomora postati kronična bolest našega braka.
U svijetu ljubomore niti godine, niti trud niti ne znam kakva pažljivost i strpljivost ne pomažu. Ljubomora s godinama (kad bi zapravo njeni razlozi trebali prestajati) postaje samo veća i otrovnija. Ne zaboravimo – ljubomora ne živi na temeljima logike nego fikcije. Imaginarno je njen svijet u kojem uživa i kojim se hrani.
Ljubomora je uvijek znak nedostatka ljubavi i znak bolesne posesivnosti. Drugu osobu se ne voli – nju se "ima". Podjednako je teška i otrovna i sa muške i sa ženske strane. Različiti su oblici iskazivanja (tema za sebe!), ali su rezultati uvijek pogubno isti.
I svi moji savjeti o strpljivosti, vedrini, vremenu koje liječi i dobroti koja pokriva sve nedostatke za slučajeve ljubomore ne vrijede. Ovdje je uglavnom, potrebna, liječnička, stručna - psihološka ili čak psihijatrijska pomoć!
I na kraju – ljubomora često dovodi do nevjere, a ne obratno!
Tri puta vode do mudrosti:
- Razmišljanje – ono je najplemenitije
- Odgoj – on je najlakši;
- Iskustvo – ono je najneugodnije