Ne znam ni koliko je sati,... ova sto na kompu treba da pokazuje davno sam poremetila jer me je isao na nerve,... ogranicavao me, tj vrijeme me vremenski ogranicavalo. Kada nesto radim, odnosno kada nesto pisem, ne zelim da me bilo sta ogranicava, da me bilo sto upozorava da je vrijeme za ovo ili ono, ili da vise nije vrijeme za ovo,...nesto.
Cigareta mi je medju prtima,... krece se ustaljenom putanjom,... medju prstima naslonjenim na tipkovnicu prema ustima, gdje zavrsava medju mojim usnama, gubi dijelove sebe, pretvara se u pepeljaste otpatke, biva cimnuta o pepeljaru i opet zavrsava medju mojim prstima lijeve ruke naslonjene na tipkovnicu, i sve ponovno...isto. Tu i tamo bi srknula koji srk kafe koja se vec odavno ohladila. Navikla sam piti hladnu kafu.
Nije da se pravdam ali za svoju razdrazljivost optuziti cu pms...
Cmizdrim citav dan, tj citavu noc,... i uzasno sam razdrazljiva, reagujem na svaku glupost,... zajecam na svaku pomisao na nju.
Inace sam osoba koja se jako tesko iskreno zaljubljuje,... i prvu vezu sam imala sa nepunih 20 godina. Nisam bila losa curka, cak sta vise mozda malo jaca srednja klasa. Uglavnom, strasno jako sam se zaljubila u tu djevojku, djevojku koju i sada volim.
Danas sam nasla svesku u koju sam upisivala njene sms-e,... jer ih nisam mogla sve memorisati... pocela sam citati,... i toliko se rasplakala. Tacno sam mogla osjetiti ponovo kako sam se tih trenutaka osjecala,... kada je to bilo tuzno i kada je boljelo,... ali i onih kada sam bila sretna, da niko sretniji od mene tog momenta nije bio.
Citam one u kojima mi pise kako joj je tesko,... a ja zelim da umrem sto sam oko 300km udaljena od nje i sto je ne mogu zagrliti, poljubiti, tjesiti je,... i uzasno me boljelo,... tada ali i sada kada sam to sve ponovo citala. Tu noc sam istrcala van oko 2 ujutro nako u pidzami i trcala do prvog otvorenog marketa, kao sumanuta (u pidzami molim te!) po bon za punjenje kredita.
Mislim, to je bilo najmanje sto sam mogla uciniti tada, ali i jedino... jer mnogo izbora nismo imale.
Najludja stvar koju sam do tada uradila je bilo da sam roditeljima (koji me btw nisu nigdje pustali bez njih ono preko dana, vikenda...) rekla da idem kod prijateljice na rodjendan ili nesto u susjedni grad (udaljen oko sat vremena busom), a zavrsila sam u njenom gradu, tri puta udaljenijem,... u drugoj drzavi...
Nisam podnosila razdaljinu, kilometre, prostor koji nas je razdvajao,... u meni je gorilo,... kao Etna pred erupciju, zeljela sam samo nju, da si budemo blizu...
Ali to je moralo cekati,... do diplome,... a onda sam bila najsretnija osoba na svijetu,... jer sam imala nju, onu koju volim, pokraj sebe. Njenu podrsku, utjehu, ljubav, srecu, bivanje,...
Dugogodisnje dobre prijeteljice, najbolje prijateljice.... za neke oci, za druge, ono sto smo i bile, ona koja voli mene i ja koja volim nju.
I opet sam se rascmizdrila,... jecam, ridam,... usput sam spucala mali Twix jer me je uzasna potreba za secerom opalila (pms sta rekoh),... osjetim kako gorim, u obrazima mi gori,... u usima jak jak jak pritisak,... jedva pridrzavam svescicu u rukama.... cujem da se otvaraju vrata sobe, ali nemam snage okrenuti se, vidjeti ko je. Samo jako smrknem. Nos mi se zacepljavao od kada znam za sebe kada bih plakala...
Osjetila sam blagi zagrljaj i poznati miris,... Armani Night,...
Sjeda do mene,... i pita sto je bilo,... a prije no sto ce dobiti odgovor 'Nista' ugledala je tekst u svesci i prinijela procitati,...
«Ludice moja!», samo je rekla i snazno me zagrlila,...
E kako me iritira i taj pms,... sva postanem,... cmizdrava!
Post je objavljen 30.09.2004. u 16:05 sati.