Danas je izgleda taj moj pms dan. Znači, po definiciji veličine muškog ega trebao bih (umjesto da nekog izvrijeđam ili odignoriram, kako vi to, naš ljepši spolu, znate napraviti) radi izbjegavanja daljnjeg osjećaja frustriranosti poduzeti something big. How about World War III (ili ako je to onaj koji Bush upravo vodi, onda prijeđimo odmah na četvorku)?
Za potrebe tog svojeg ratnog spektakla izmislio sam novu igru (jebi ga, materijalni resursi su i najratobornijim tipovima problem i ograničenje, zato onaj kreten G. Dablju B. i je tak opasan). Igra liči na šah, nemrem se odlučit koliko polja da bude veliko bojno polje, možda je najbolje radi održanja tradicije i nacionalnog identiteta zadržat se na proporcijama naše, htjedoh reći hrvatske, šahovnice.
Svaka strana ima 8 figura. Da ne bi slučajno koji pravi macho man poginuo, glavna figura koju ostale žele pojest, da ne kažem pojebat, je Snjeguljica. Ostalih sedam čine patuljci, njih mi nije žao jer ionako sramote muški rod, visina im je ispod 195 cm i uopće nisu nabildani pa većini njih i škembice vise. Ma ko ih jebe, nek se tuku oko Snjeguljice, naravno one protivnikove jer svoju ne smiju ni dotaknut obzirom na zakonsku nedopuštenost incesta (ma znate valjda da su u onoj pravoj bajci oni sa Snjeguljicom živjeli ko braća i sestra).
E da, šahovnica na kojoj se igra je imaginarno minsko polje, kad patuljak naleti na crveno polje (Thompson nas je davno upozorio na opasnost crvene boje pa zato ja uvijek žmirim kad mi med. seka vadi krv) onda i odleti, i to meni u usta jer je pizdek mali napravljen od čokolade mljac mljac. Kad se na tako degutantan a ukusan način riješim te, nazovimo to tako, konkurencije patuljaka ostat ću sam s dvije Snjeguljice. Njih neću napravit od čokolade nego će bit na napuhavanje jer im želim pružiti užitak kakav još do sada nisu iskusile. Možda su se one na početku igre one nadale grupnjaku s protivničkim patuljcima ali sve kaj će dobiti je moj ogromni (to mogu slobodno napisat jer one me ionak neće moći demantirat) i to u sendviču u kojem sam ja, naravno, u sredini.
I sad mi još samo recite da od muškog urođenog nagona za ratovanjem nije nikada ništa dobro proizašlo.
Kad svršim ovu igru izmislit ću si za svoj sljedeći pms (ajd, možete ga zvati i prozaičnijim imenom nadrkanost) neku novu. Možda osvajanje Troje i pripadajuće joj Helene. Još samo da si kupim onu suknjicu ala Bred Pit...
Post je objavljen 30.09.2004. u 13:41 sati.