Spend all your time waiting for that second chance For the break that will make it OK There's always some reason to feel not good enough And it's hard at the end of the day I need some distraction or a beautiful release Memories seep from my veins Let me be empty and weightless and maybe I'll find some peace tonight In the arms of the Angel far away from here From this dark, cold hotel room, and the endlessness that you fear You are pulled from the wreckage of your silent reverie You're in the arms of the Angel; may you find some comfort here So tired of the straight line, and everywhere you turn There's vultures and thieves at your back The storm keeps on twisting, you keep on building the lies That you make up for all that you lack It don't make no difference, escaping one last time It's easier to believe In this sweet madness, oh this glorious sadness That brings me to my knees In the arms of the Angel far away from here From this dark, cold hotel room, and the endlessness that you fear You are pulled from the wreckage of your silent reverie In the arms of the Angel; may you find some comfort here You're in the arms of the Angel; may you find some comfort here
: : Pjesma broj 6. sa soundtracka - Angels Sarah McLachlan : :
Nakon produženog dana posvećenog gumenih bombonima, čiju sam kancerogenost i ludilo sa zadovoljstvom prihvatila u popriličnim količinama, i ludog druženja s vlastitim alter-egom, vrijeme je za... povratak. Ili novi nastavak. Ne znam da li je razlog u žutom, zelenom, narančastom i crvenom gumenom medeku i njihovoj "zaraznosti" ili u nečem drugom, no u mojim mislima ponovno stanuju anđeli. Možda je razlog njihovog povratka u moje misli i ponovno gledanje najdražeg mi filma, bajke nad bajkama, romantike nad romantikama, čisti "chick" film kojeg vole i poneki muškarci, Grada anđela. Najvjerojatniji je razlog za moje misli, pogubna kombinacija filma i gumenih bombona. Tko će ga znati...
I svaki put, kao da taj film gledam prvi put, njegova profinjena ideja prodire još dublje i uzdiže me još više, čineći moj život još više kompliciranim u svojoj jednostavnosti. Ili jednostavnijim u svojoj kompliciranosti.
Neke stvari su istina, bez obzira vjerovali mi u njih ili ne.
I tu zastajem, dugo buljeći u ova podebljana slova vrteći u glavi cijeli film ispočetka dopuštajući da mi najljepša skladba (vidi okvir) ikad napravljena preplavljuje misli. I u tom trenutku osjećam. Jednostavno osjećam. Prepustim se nekoj nevidljivoj sili da me obuzme, da me vodi, da mi pokaže pravi put. I ma koliko bol prepuštanja bila jaka, ma koliko se bunila i otimala, jača je od mene i ono što donosi val tog osjećaja jednostavno se ne može opisati riječima.
Možda je to predstavlja buđenje onog vala u meni ili erupcija vulkana ili bol rebra koje konačno zna da je pronašlo svog vlasnika. Jednostavno ne znam. Ono što znam je da osjećam. Anđele u mojim mislima, Anđele oko sebe, Anđele u svima nama. I znam da je svejedno vjerujem li ja ili ne. I znam da je svejedno mislim li ja ili ne. No znam da nije svejedno osjećam li ja ili ne. Neke su stvari jednostavno istina. I u tom osjećaju pronalazim svoju utjehu shvaćajući konačno gdje stanuju anđeli.