Neki dan upoznajemo se jedna žena i ja u nekom društvu slučajno zajedničkih poznanika i kaže ona meni onako, naizgled usputno:
Oh...pa znam ja Tebe...Ti si davno ono hodala sa onim prezgodnim veslačem...da,da...sjećam se, jako dugo ste hodali...sve su Ti djevojke tada zavidjele na tome...pričalo se da si Ti taj prekid teško preboljela...
AAAAAAAAAAAAAAAAAAA...
Skupila sam posljednji atom strpljenja i hladno joj odgovorih:
TO su samo priče... Nije to baš bilo tako, znaš, nije me taj SLUČAJ ni upola pogodio kao što su zlobnici "predmnijevali".
Zašutjela je.
I ja sam. Zašto???
Jer loše lažem.
Nije bila tajna u ono vrijeme da me taj prekid bolio, puno više nego što je trebalo. ALI...
Nakon te «škole» naučila sam jednu veliku lekciju života – kako ODBOLOVATI i ostati svoja.
Bio je to kraj jedne velike ljubavi, kraj romanse, razuma, primanja, davanja,kraj ljepote, romantike...po meni, tada, bio je to u prvu ruku kraj svijeta i postojanja.
Odjednom, nakon četiri godine planova i sreće, popucale su spone i čelični lanci što nas vezahu, prekinuli smo burno, u suzama i zauvijek u nepovrat.
Neutješno sam se pitala – kako ću dalje?? Što ću dalje??
U nekom trenutku beskrajnog plakanja sve je u meni stalo.
Zarekla sam se djevojačkim inatom u sebi da ću to preživjeti, da ću se mačijom sposobnošću dočekati na noge, da me nitko više neće tako slomiti, da možda jesam ostavljena, ali ću iz toga izaći kao Pobjednik.
Shvatila sam da je važno samo NE OČAJAVATI. Nikada nije kraj svijeta.
Iz veze koja se gradila na romantičnim očekivanjima ovoga svijeta i bezgraničnoj zaljubljenosti treba se izvući polagano i bez previše suza.
Suza više ili manje nikome ne škodi, ali onda sjednite i smislite priču kojom ćete drugima ukratko reći «sve» o svom prekidu, a opet nitko neće znati što je detaljno bilo na stvari.
Nema krivice, jer taj raskid nije došao zbog nekog trenutnog ispada, ta veza ne bi pukla da je valjala...
Nema nazivanja njega/nje, jer kad jednom odlučite da je kraj ili kada vam kažu da je kraj, definitivno zabranite sebi daljnja nazivanja telefonom, sms i sl.
Odite kod bake, otputujte kod tetke, sestrične na selo ili gdjegod ili si kupite nešto što ste dugo željeli, ili učinite nešto što već neko vrijeme niste uradili za sebe (nova frizura, novi parfem, sauna, solarij, manikura), posjetite neke stare prijatelje koje ste zanemarili, rekreirajte se, možete se upisati na nekakav tečaj ili samo meditirati...svejedno...
Važno je da se ne izjedate.
Sjetit ćete se bivše veze, pa što.
Gledajte na to kao dio života i dragocjeno iskustvo koje nam život svakodnevno donosi. Prošlost se ne ispravlja. Nije išlo dalje i to je to.
Oprostite i sebi i osobi s kojom ste bili.
Izbjegavajte se puniti negativnom energijom i mrziti.
I nipošto ne spaljujte taj dio svog života; drage sitnice, slike i poklone misleći kako ćete ga tako zauvijek izbrisati - jer NEĆETE, a bit će vam samo žao.
Razmislite, analizirajte, rezimirajte i naučite nešto iz svojih grešaka.
Vjerujte u ljubav.
Ona nikog ne napušta - a pojavi se opet i iznova, onda kad se najmanje nadate.
Dozvolite sebi da se opet zaljubite, da opet dobijete «onaj» osjećaj, ali slijedeći put iskoristite svoje stečeno iskustvo, ne dozvolite sebi da vas nose neki pogrešni tokovi, usmjerite svoj život, uzmite deblji kist i jače boje i budite zreliji tvorac oslikavanja svoje sreće.
Ne gledajte sebe kao Gubitnika...Izađite iz loših situacija kao Pobjednik koji pronalazi bolju i kvalitetniju vezu od one prve, jer zna ŠTO želi i ŠTO vrijedi, a što ne.