Evo, ovo mi je jedna od ljepših Oliverovih pjesama a posebna mi je još više zato što me podsjeća na jednu osobu koja mi je jaako draga i koju čuvam na jednom posebnom i jedinstvenom mjestu. I ona to zna...i osjeća.........................nadam se!
Pupoljci i mraz
Večeras sve, nebeske,
zvjezde pale za tebe
a srce me opominje, da smirim se.
Još zadnji put, uzmi me
jer tajne nosim sa sobom
kraj je tu, nestajem, gubim se.
Skitnica u meni budi se
ljubim te a lutanje jače je
vjetrovi me nose od tebe
ostali su samo pupoljci i mraz.
Kakvi sve putevi
sutra čekaju nas još
to samo Bog dragi zna, i anđeli.
Pomoli se ponekad,
za mene jer znak je loš
i sačuvaj slike sve gdje smijem se.
Istine čarobne
uvjek su nevidljive
a ljubavi najglasnije su lažljive.
Nemiri svakakvi,
opet gone me na put
a najljepše ostaje kraj tebe.
