Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/glup

Marketing

Jer i takvi trenuci postoje...

E kako MRZIM one dosadne Bog te voli/ mi smo uz tebe/carpe diem mailove forwardane sa tisuću adresa na tisuću adresa... Ali, evo jednog kojeg sam primila prije nepunih sat vremena, za kojeg želim da se i na mom blogu nađe mjesta.

KAD BIH MOGLA PONOVNO PROŽIVJETI ŽIVOT od Erme Bombeck

(napisano kad je otkrila da umire od raka)

Otišla bih u krevet kad sam bila bolesna umjesto pretvaranja da će se svijet prestati okretati ako ne budem prisutna.

Zapalila bih ružičastu svijeću napravljenu poput ruže prije nego što se otopi u skladištu.

Manje bih pričala i više slušala.

Pozvala bih prijatelje na večeru čak i ako je tepih umrljan ili je kauč izblijedio.

Pojela bih kokice u "dobroj" dnevnoj sobi i manje bih brinula o nečistoći ako moji požele zapaliti vatru u kaminu.

Odvojila bih vrijeme za slušanje mog djeda i lutanju kroz njegovu mladost.

Preuzela bih više odgovornosti koje je nosio moj muž.

Ne bih nikad inzistirala da prozori automobila budu zatvoreni usred ljetnog dana jer je moja kosa taman isfrizirana i uređena.

Sjela bih na travnjak (bez obzira na mrlje od trave).

Manje bih plakala i smijala se ispred televizora, a više promatrajući život.

Ne bih nikad kupila nešto samo zato što je to praktično, što se neće vidjeti mrlje ili zato što ima doživotnu garanciju.

Umjesto što sam željela da što prije prođe devet mjeseci trudnoće, cijenila bih svaki trenutak i shvatila da je čarolija koja raste u meni jedina prilika da pomognem Bogu u stvaranju čuda života.

Kad bi me djeca naglo poljubila, ne bih nikad rekla: "Kasnije. Sada operi ruke prije ručka." Bilo bi puno više Volim te umjesto Žao mi je.

Najviše bih, kad bih imala drugu priliku za život, cijenila svaku minutu, gledala je i zaista vidjela i nikad se ne bih osvrtala.

Prestanimo se znojiti zbog malih stvari. Prestani brinuti o tome tko te ne voli, tko ima više ili tko što radi.

Umjesto toga, počnimo cijeniti odnose koje imamo s onima koji nas vole.

Razmišljajmo o tome čime nas je Bog blagoslovio.

I što činimo svaki dan da poboljšamo sebe umno, fizički i emocionalno.

Nadam se da svi imate blagoslovljen dan.


Čuj Erma, neću bit gruba, ali kaj ti je trebalo umrjet od raka da skužiš da frendovi smiju vidit prljav tepih? Dajem časnu pionirsku - mene nikad nebuju zabrinjavali zmazani tepihi.
Evo, tako veli Erma. Ili tko već tko je ovaj mail sastavio. Pa vam evo nagradni zadatak: odaberite jedno od ovoga s liste i učinite. Ne znam kak vi dišete, al ja hebote nemrem sjest na travu sam tak. Pa da mi flekovi ostanu. Ja si uzimam ovo sa: Najviše bih, kad bih imala drugu priliku za život... Aha, uz nagradni zadatak ide i nagrada, kaj ne? Nagrada vam je... štono bi se reklo pomalo poetski... život ispunjen kao posuda meda kojoj je i halapljiva žlica premalo da je izgura iz punine. Alaj sam danas full of crap!

Znate kaj je žalosno? Nemremo mi to. Mi ljudi smo takvi. Nemremo cijenit svaku fakin sekundu i nemremo gledat sve kroz naočale razuma i mudrosti jer nas više od svega vode strasti. Al, ono kaj ja pokušavam već neko vrijeme i kaj mi pomaže da budem pozitivna i da se karpediemovski ponašam, je sljedeće: prije nego zaspem, radim retrospektivu proteklog dana. I ponavljam stvari za koje sam zahvalna. A danas to recimo izgleda ovako:

Hvala što sam se srela s Davorom - dobar mi je novi prijatelj.
Hvala što je tramvaj bio prazan pa sam mogla sjesti.
Hvala što me je susjed htio povesti u grad - baš pažljivo od njega.
Hvala za TIhanine mailove jer sam imala od čega napisat blog.
Hvala za susret s Lukom - bilo mi je super.
Hvala za one dvije svađe, valjda ću drugi put laganije reagirati.
Hvala kaj su mi dečki sa zbora poklonili slikovnicu " Znaš li koliko te volimo "
Hvala kaj se nisam pred njima rasplakala.
Hvala što imam priključak na internet i što mogu piskarati sve što mi padne na pamet.
Hvala kaj me mimoišlo čišćenje danas.


Aha, da, znate kaj je još bitno? Da riječi nisu prazne. One su ništa ako iz njih ne urliču emocije. Pa ko čuje-čuje, a ko ne čuje a hebiga!
Svašta sam sad tu večeras nabacala, rakijica me puknula, ne da mi se čitat blog samo ću stisnit OBJAVI pa kako god da je ispalo nek je ispalo. Baš sam emotivna danas, bit će da je zbog vremena.
A ne, uf skoro sam zaboravila. PMS.

voli vas sve i puno pozdravlja
Maja!




Post je objavljen 30.09.2004. u 01:10 sati.