Je, to je naslov pjesme, Rory Gallagher, album "Irish Tour '74" (fantastično nešto, *****/*****).
Ma, znam ja tko je Irenin sweet man, štoviše znam i kak joj se muž zove i kako se ona sada po njemu (neemancipirana kao i uvijek) preziva. Jedino ne znam kak joj se zove klinac, i je li taj klinac možda dobio nekog bracu ili seku.
Irena je bila najljepša cura u Ia moje gimnazije, crna kosa i tople smeđe oči. A ja sam s njom išao u razred. U to vrijeme snovi su mi se nekako olako ispunjavali, na prvom razrednom izletu maštao sam o njoj kao o nekakvom nedostižnom idealu, a na drugom izletu već smo ona i sjedili na zadnjim sjedištima busa, ljubili se i nekako prilično početnički mazili. Nisam joj skinuo grudnjak nego sam ruku zavukao u njega i prelazio joj prstima po cici, ne sjećam se samo jesam li svu pažnju posvetio samo jednoj (lijevoj? desnoj?) ili sam u svojoj egocentričnoj omamljenosti ipak skužio da pažnju trebam posvetiti objema (broj 3, onako tvrdo-meke kako se to od 15 godišnje cure koja se bavi sportom i očekuje). Znam samo da sam je poprilično napalio pa je 3 ili četiri puta, bar ja tako mislim, svršila bez da sam joj i dodirnuo pičkicu.
Ma, imala je prekrasno lice i tijelo. I bila je možda najbolja cura koju sam ikada upoznao, samo kaj ja tada nisam toga bio svjestan. Kao svaki mladi glupan koji želi zbariti što više komada u tom busu koji nas je negdje oko 9 navečer vozio u Zagreb više sam mislio na svoj uspjeh (najzgodnija cura bila je luda zamnom) nego na nju. A na ljubav se u takvoj situaciji i ne stigne misliti.
Kasnije sam se prema njoj ponašao kao pravi izvorni gad, a ona je čeznula zamnom i mojom nepostojećom ljubavi sve do kraja gimnazije, za cijelo to vrijeme imala je samo jednog dečka, a i to je trajalo samo tjedan-dva. Otišli smo na različite fakultete, oboje ih završili i kasnije se sreli nekoliko puta na godišnjicama mature.
Unatoč godinama koje su prošle i danas je predivna žena.
Vjerojatno nikada nisam bio zaljubljen u nju ali kad je se sjetim srce mi uvijek preplavi neka toplina. I pomislim kako bih stvarno želio nekako joj se iskupiti za sav onaj bad koji sam joj kroz skoro četiri godine neuzvraćene ljubavi priuštio, a onda shvatim da ona nikakvo iskupljenje od mene ne očekuje. Našla je svojeg sweet mana.
Jebi ga, a ja još uvijek hodam po užarenom kamenju neuzvraćenih, nesretnih i ponekad otužnih ljubavi. Valjda zato jer in the end svatko dobije ono što je zaslužio.
Post je objavljen 30.09.2004. u 00:49 sati.