Resist – Oduprijeti se, odolijevati, ne dati se.
Kako doživih katarzu za gablecom i shvatih stvari koje sam odavno trebao proaktati.
Klopam ja tako neki dan mahune i pljeskavicu na žaru, kolega mi sav u nekim brigama i problemima, na mobitel drvi i nervira se i meni odjedamput sve sine.
Za koji K. se ja imam živcirati? Radim posao koji baš i ne volim i koji je ispod mojih intelektualnih kapaciteta-od sutra ga više ne radim.
Razbijam si glavu oko nekih žena od kojih se jedna nedavno udala, a druga niti sama nezna kaj želi, ali sasvim očito ne želi mene.
Mučim se sa nekim pitanjima na koja nikada nebudem dobio odgovor. I u trenu mi sve postane jasno.
Uzeo sam mentalnu olovku i gumicu i krenuo.
5 godina sam proveo s curom, koju sam volio kao niti jednu do sada, a koja se nakon 6,5 mjeseci od prekida udala za drugoga, a čini mi se da je njena trudnoča-jedan od glavnih razloga tog čina. Ona je obrisana gumicom. Doduše-to sam napravio i puno prije, ali me s vremena na vrijeme znala uhvatiti neka nostalgija i poklopiti me sječanja. Zdravo.
Misli da je taj lik bolji od mene. Misli da joj može više pružiti. Nek misli. Dovoljno sam umišljen-a vjerujem i s razlogom, da mogu reći: Sve u korist njene štete.
Ona što je bila u međuvremenu, i u koju sam se bio zaljubio kao u niti jednu do sada nije obrisana. Njoj sam namjenio malo drugačiju «sudbinu». Iz filea: Moguče pomirenje, ju prebacih u file: Moguča prijateljica. Cura posjeduje sve kvalitete da bi mi fakat jednog dana mogla biti baš to. Prijateljica. Koliko got da još uvijek imam stanovitih emocija prema njoj, shvatih da je naše pomirenje gotovo pa mission impossible, i da ona nije žena s kojom bi volio biti opet u nekoj emotivnoj vezi. Kad sam skinuo ružičaste naočale vidjeh stvari koje prije nisam vidio. Stvari koje me od nje udaljuju u smislu moguće, bivše-buduće ljubavi, ali i mnogobrojne njene odlike pa bhi ju želio kao prijateljicu u doslovnom smislu riječi. Među nama je planina. Planina pitanja bez odgovora, nerazumljivih i neshvatljivih poteza, planina teških riječi ali i riječi koje su nekad tako lijepo, slatko i relano zvučale, pa su uspjele postati samo floskule.
Sve u korist njene štete ;) opet iz mene zbori moja umišljenost. Neka.
Bilo mi je s tobom jako lijepo, vjerujem i tebi samnom, a sada moj naklon. Imam pametnija i važnija posla.
Ako je barem polovica onoga kaj mislim o sebi istina, onda se nemam razloga brinuti. Naći ću i onu u koju ću biti jače zaljubljen, a bome i onu koju ću više voljeti i onu koja će mene više voljeti.
Sad odoh sjebati još ta 3 ispita, te pripremati teren da za koji mjesec, kad diplomiram, krenem raditi posao koji me stvarno veseli, u kojem se vidim. Doduše-to nema nikakve veze niti s ovim kaj sam do sad radio u životu, niti s mojom strukom, ali još i bolje. To želim raditi i kaj je najbitnije biti ću sam sebi gazda.
Nitko se još od plače nije obogatio, a ja sam jebeni hedonist i želja mi je već s 40-45 povuči se u «penziju»-čitaj, zaraditi dovoljno para da se mogu posvetiti stvarima koje čine moj osobni gušt.
Resist – Oduprijeti se (crnjacima), odolijevati (burama koje me šibaju sa više strana), ne dati se (zezati od bilo koga).
Post je objavljen 29.09.2004. u 21:48 sati.