Dali da uopće nešto pišem ili da se prepustim tišini jutra , zore , dana koji se budi.
Tišina , totalna tišina obratit ću pažnju na ovu tišinu koja je tiša i od najtiše noći.
Ne žali za prošlošću ne misli o budućnosti, budi tu , ovdje i sada , stopi se i odmori
se u ovoj veličanstvenoj tišini. Prouči tu ljepotu, ljepotu koja se "sakrila" u buđenju
novog dana. A na istoku se redom vide Saturn , Venera ta zemljina sestra i mjesec
naš najbliži susjed.
Jutro u kome je sadržana sva ljepota univerzuma, nakon noći svanuo je dan
nakon kiše pojavilo se sunce. Veličanstvena ljepota postojanja i ...
U rađanju dana umire mjesec da bi se ponovno rodio na početku novog ciklusa.
SAMO JE PROMJENA VJEČNA. !!!
Post je objavljen 29.09.2004. u 21:22 sati.