cesto mi se desi da se samo pozelim vratiti u ono vrijeme kad sam jos imala 3 ili 4 godine,kad mi je sve bilo ravno do mora,i kad nisam,cak i kad bih htjela,mogla razbijati glavu zbog problema...
naravno,to je nemoguce...ali jos uvijek postoje trenutci kada se ponasam i osjecam kao malo djete,i to su obicno trenutci nabijeni emocijama...
mozda zbog toga toliko volim citati odredjene price i pjesme za djecu...duduse,ne sve!ali posebno volim citati gospodina Hans Kristijan Andersena,i ujedno jedna od najdrazih prica mi je njegova 'pod tuznom vrbom'...
Jeste li citali?ako niste,procitajte...vrlo je lijepa,tuzna i poucna prica...nemora djelo imati 300 stranica,da bi valjalo,niti mora biti realno ili irealno...dovoljno je da je sposobno prenjeti emocije pisca na citatelji...ali,to je opet samo moje misljenje...
druga najdraza prica(DECAK I DEVOJCICA) je kratka i izbacit cu je ovdje,ali prije toga da ispricam nesto vezano za to...
za nju sam 'saznala' zahvaljujuci Sanji,kojoj je to,kao i Amri,omiljena prica...moram priznati da sam tek nakos sto sam je procitala,pa sama sebi prepricala,shvatila zasto je to tako...
prica je prejednostavna da prosto nemoze biti nista drugo do genijalna!vise je uradjena psiholoski nego zabavljackog karaktera,i ima poruku,koja moze biti od koristi svakom covjeku...bilo koje dobi...
osim ove dvije postoje jos neke price koje me dirnu,ostave bez teksta ili s vaznom porukom,ali sad za sad dovoljno da znate ove dvije,da bi ste znali KO sam ustvari ja...
Eh vako...autori ove dirljive price su Robert Gros i Robert Girs.
Ustvari Gros je napisao,a Girs ilustrovao.Steta sto niste u mogucnosti
da pogledate i ilustracije...ali nema veze.
Robert Gros je potomak cuvene Bruklinske,njujorške familije.Čovjek
riječi ispisuje od svoje pete godine.Zna sve o ljubavi,koristi isti
melem za oči kao članovi svedske Kraljevske porodice i smatrao da je
dosegao vrhunac literarne karijere objavljivanjem ove svoje prve
knjige.
Robert Girs stize valjda iz Južnog Misurija.Sve sto je u stanju
da nacrta je u ovoj knjizi.Veoma talentovan i perspektivan umjetnik...
Takoder o stvarima misli sve najbolje.
Dok su se,svako za sebe bavili pronicanjem u Ljudsku Prirodu,uspjeli
su da uzmu odsustvo i osnuju Girs Gros reklamnu agenciju koja sada
ima svoje kancelarije u Londonu i New York-u.
Ovaj poduhvat im je omogućio da posvete vrijeme i energiju koje
trazi stvaranje djela ovog znacaja.
Jedna Vrlo Vazna knjiga za sve koji su zaljubljeni ili se od
ljubavi lijece.
Pa da pocnemo...
"Bio jednom jedan decko po imenu Decak.Decak je bio zgodan,pravi
dasa...
I Dečak je bio zaljubljen.
Dečak je bio zaljubljen u djevojčicu po imenu Devojčica.
Ali Devojčica za to nije zeljela da zna.
Vidite,Devojčica je bila ljupko,lijep,majušno,slatko mlado stvorenje...
I Dečaka je,da izvinite,veselo vukla za nos.
Dečak prosto nije znao šta da radi.
Vidite,dok Devojčica nije naisla Dečak prosto nije mogao da se odbrani
od drugih djevojaka...
I od momaka. Ali to je druga prica.
Trenutni problem bio je da je Dečak do ušiju zaljubljen u Devojčicu.
a ne zna kako da je obrlati.
I tako je jednog dana Dečak zapitao svog prijatelja,Prijatelja,za
savjet.
Poslije dugog razmisljanja...
Prijatelj je posavjetovao Dečaka da zaigra "Ne dam ti se igru" na
koju bi Devojčica brzo morala da padne.
Dečak je prihvatio Prijateljev savjet...
I ne lezi vraže......
Devojčica je uskoro izgubila glavu.
Počela je da sanja Dečaka.
Neprestajno je smisljala slucajne susrete s Dečakom.
Nije prestajala da mu pise ljubavna pisamca.
Njeno srce je stalno vapilo za Dečakom.
Ali sada Dečak za to nije zelio da zna zato sto je igrao "Ne dam ti se
igru".
A sad Devojčics nije znala sta da radi...Jer je bila zaljubljena
u Dečaka...
A Dečak je prosto ignorisao.
I tako je Devojčica otisla do svoje prijateljice Prijateljice po
savjet.
Prijateljica je rekla Devojčici...
...da treba da igra "Ne dam ti se igru" na koju Dečak brzo mora da
padne.
Devojčica je prihvatila Prijateljičin savjet i zaigrala "Ne dam ti
se igru".
Ali stoga sto je igrao "Ne dam ti se igru" Dečak nije primjetio
da Devojčica igra "Ne dam ti se igru".
Tako se nista nije desilo.
Eh sad je to kraj ove tuzne price.I Dečak i Devojčica "Ne dam ti se"
igru su igrali...
I nikad se vise nisu sastali ni sreli.
Ali su oboje poslije toga zivjeli...
Veoma daleko jedno od drugog."
Pouka price...NIKAD NE IGRAJTE NE DAM TI SE IGRU :D
Hvala na odvojenom vremenu...pozdrav :D
P.S.ovaj dio je preuzet sa Sanjinog bloga,tj.n neki nacin je preuzet,nije direktno...uglavnom,njen blog isto ko da vise ne postoji,tako da je uzaludno davati vam link...
P.P.S.ej,Sanja...citas li me jos ikad,vao kad nemas sta pametnije radit :D posdraf veliki...
Post je objavljen 29.09.2004. u 12:59 sati.