Kad sve stane
A što ako jednom nađem trenutak prepolovljen
I zastanem izmedu
Širom otvorim oči da zaboravim strah od nepostojanja
zamrznem prazninu oko sebe i krenem…
Treba mi samo osjet pod dlanovima
Nešto što može dati sidro na tragu promjene
Treba mi veza sa ovim SAD i ovim OVDJE
Jer kako ću ostaviti znak ako toga ne bude.
Kad se vrtnja okonča u središtu
Na pramenju plavičastog svjetla ponijet će me val
I kao srebrna iskra zvijezde padalice
Uronit ću u taj zvuk kristala što teče…
Treba mi samo osjet u toplini polusna
Nešto što može otvoriti vrata promjene
Kad jednom položim tijelo na rub stvarnosti
Zamrznem prazninu oko sebe i krenem…
"Copyright © 2003. A. Roosa"
Post je objavljen 18.05.2004. u 22:18 sati.