Dvije plastične vrečice pune kamenčića crnih i bijelih, papirnih ploča i raznog materijala potrebnog za rad go-sekcije, obješene o prste dviju ruka, nošene nogama tijela, što dio su cjelovitosti, prepoznavane nazivom Mladen, kreću se put Kvaternika. U glavi te cjeline misao za mišlju kao da ispiru neke napetosti što kao potrebe traže svoj put u svijesti njenoj. Četrdesetak minuta hoda. Vrijeme sređivanja.
Kod pošte susret s Filipom. Pozdrav i osjet nelagode što me sreo. Prestao je dolaziti na go, pa mu se valjda čini kako je meni žao zbog toga. Doznao sam da igra šah, jer bolje su mu medalje od diploma. Naravno, poslije puno diploma medalje su bolje. Samo naprijed Filipe, treba raditi ono što voliš od ponuđenih dobrih aktivnosti.
Pred školom Marko Novak. Čeka početak rada go-sekcije. Zabavlja se teniskom lopticom. Tu je već neko vrijeme, a ja stigoh 25 minuta prije vremena. Eto osta mi još vremena za one misli koje već spomenuh.
Nekako ne primjećujem onu djecu trećih razreda. Čuo sam da je 3a imao četiri sata i svi odoše kućama. Zvoni i ulazim u učionicu pod brojem 4. Javljam na portu u kojoj smo učionici, da mogu uputiti učenike koji dođu na go. Jedna se mama interesira gdje je go. Došla je s kćerkom. Kratak razgovor s mamom i doznajem da malena može ostati jedan školski sat. Bila je to Tinka Ivanković iz Osnovne škole 'Eugena Kumičića' iz 3b. Osim Marka nikoga drugoga iz Kvaternika nije bilo.
Igram s Tinkom do prvog zarobljenog kamenčića na 9x9. Nastojim joj ukazati na povezanost kamenčića, na kombinacije hvatanja kamenčića, na slabe kamenčiće. Pri tome se trebam truditi vidjeti što ona razumije od moje priče. Zna ona ono što smo na satu upoznavanja s goom pričali. Vidim zanimljivo joj je. Nastojim joj ne zarobiti grupe, ali onemogućiti joj da ona meni zarobi. Igramo se i ja joj probam objasniti kako se to ja igram i kako joj nedam da me zarobi.
Dolazi Zvonko. Prati što radimo i zamoljava me da on igra s Tinkom. Diskretno mi kazuje da previše kompliciram s djetetom i da malenu to samo zbunjuje. Da, prilična je vjerojatnost da je tako, ali ja nekako mislim da smo se ipak lijepo igrali. On će potom samo o zarobljavanju. Zarobi ovako ili onako. Broj slobode. Ima on dara raditi s malima.
Ja pokušavam nagovoriti Marka da igramo, ali za čudo, njemu se ne igra. Ipak sjeda za 9x9 da odigramo jednu i dajem mu 6 prednosnih kamenčića. Puno je to za tu ploču. Uspijevam mu uhvatiti poveću grupu i tu sam negdje izjednačio i on prekida. Kriza? Kaže da će doći u subotu na vikend-turnir.
Tinka odlazi na engleski, a mi ostali slažemo garniture. Slijedi moj uobičajeni pozdrav učionici, jer i ona zaslužuje moju pozornost i kroz sve što je stvoriše i čuvaju. Dio je svijeta našeg.
Slike s ove sekcije su još u Zvonkovom aparatu, pa zasada pogledajte kako dvije dječje ruke s lijeve strane crnim kamenčićima pokušavaju uhvatiti bijeli s kojima rade dječje ruke s desne strane. Tako se to radi.
Dolazimo i za 14 dana ovdje. Tko će doći? Vidjeti ćemo.
Putem kući sretosmo Zvono i ja Daniela Zrna. Lijepo se ispričasmo. I on je obečao doći u subotu na vikend-turnir.
Blogao i opet bloger Mladen
Post je objavljen 29.09.2004. u 08:57 sati.