Ima u kraju oko Ogulina jedna priča koja je čini se postala klasik a valjda služi mamama da zastraše sinove i udanim ženama njihove muževe. Poučna priča, tipa: ako učiniš ovo i ovo, onda će ti se dogoditi ono i ono! Prvi sam je put čula daleke devedeset i neke, onda prije par godina od frendice a posljednji put prije neki dan. Svi su se 'kazivači' kleli da se radi o autentičnoj dogodovštini, a ovaj posljednji da i maltene zna aktere priče – vjerojatno samo iz viđenja ili 'po čuvenju'. Kako bilo, priča je očito postala evergreen (da ne bi bilo vazdazelenac).
A ide ovako: Bio jednom jedan mladi oženjeni muškarac. Imao ženu i djecu. Ali, imao on i ljubavnicu. I pošli tako jednom on i ljubovca mu na sastanak, u šumu, s dekicom (kariranom, valjda). I rasprostrli dekicu, ispružili se njih dvoje, poljubac ovdje, poljubac ondje... zauzeti romantikom nisu čuli pucketanje grančica pod teškim stopama. U žaru ljubavi odjednom im je zastao dah jer su vrlo blizu dekice začuli gromoglasnu riku praćenu snažnim vonjem. Bojažljivo su se okrenuli prema izvoru buke i ugledali medvjeda u punoj snazi, osovljenog na stražnje noge kako ih 'promatra' i urliče. Naravno, pogađate, sledila im se krv u žilama, kosa im je posijedila, otpale im dlake s nogu i sve što se u stanju šoka ljudima obično dogodi.
I tu priča dobiva različite završetke:
po jednoj varijanti počeli su bježati koliko ih noge nose i umakli medvjedu na smrt prestrašeni i odlučni da prekinu svoju 'grešnu' vezu (ta je malo vjerovatna jer je medo brza životinja i vjerojatno bi ga njihovo bježanje samo natjeralo u potjeru za njima a onda bi im u bliskom susretu mogao proždrijeti koju nogu ili ruku – bošsačuvaj!!; a i tko bi zbog medvjeda ljubavnicu ostavio?);
po drugoj inačici, ovo je dvoje u šumu došlo autom koji je ostao parkiran u blizini, nekako su se uspjeli dočepati vozila i zbrisati (opet mi tu nekako to bježanje 'smrdi', a i pitam se što bi medo učinio autu da mu plijen zbriše. A onda je tu i faktor straha, jer u susretu s medom, oči u oči, ne znam baš koliko ti mozak i refleksi rade.);
treći, najvjerovatniji završetak priče bio bi: dvoje se ljubavnika umirilo i zagrljeno obećalo jedno drugome, dragome Bogi, svim svecima, mariji magdaleni, šumskim duhovima, Perunu i kućnim zaštitnicima da više nikada neće u šumu na dekicu s ljubavnikom! I dok su se oni tako molili i zaklinjali, medi dosadilo čekati, pa je mirno odšetao dalje.
Ili možda medo uopće nije htio njih napasti, možda im je samo pokušao 'objasniti' da leže na njegovim zalihama šumskih jagoda i bobica i da bi bilo vrlo ljubazno od njih da se maknu i dozvole mu pojesti večeru!
Tako, ja sam zaključila da mora da se radi o nekoj narodskoj mudrosti utkanoj u tu 'anektodu' koja bi nevjernim muževima valjda poručivala: ako varaš ženu, pazi da u blizini nema gladnih medvjeda! Ili tako nešto!
Post je objavljen 29.09.2004. u 08:30 sati.