Pregled posta

Faza Druga

Naizgled, miran izlazak sa mojom ljepshom polovinom pretvorio se u buran provod sa josh 2 druga. Kao po dogovoru, javio se prvo jedan:
-Ocemo li dje na po jednu?
-Mozemo, ja sam sa Lidijom pa mozesh da nam se pridruzish
-Ocu vala, nisam je odavno gledao...

Najprije smo prichali o Emisiji IN televizije u kojoj Bane Zugic sheta sa ekipom po sjeveru Crne Gore i nespremne ljude u svojoj emisiji pokushava nagraditi novcem. Ja sam sasvim slucajno odgledao pocetak te emisije, mislim da se zvala "Budi spreman". Uglavnom, koncept je sledeci: On sa ekipm nadje takmicara, kaze mu da ce mozda doci za koji dan, ili mjesec da sa njim odrade emisiju a da on bude spreman. Naravno,uzmu mu podatke i neke zanimljive detalje vezane za njega(shta voli, shta ne voli, gdje radi...) I posle svega toga, dodju neki dan, bez njegovog znanja i sacekaju ga na poslu. Zamislite njemu facu kad ih ugleda u 8 ujutru kako ga sa kamerom cekaju.
Na zalost, gledao sam samo prva 2 zadatka. momak je bio iz Plava, ako sam dobro upamtio i rekao je da mu je omiljeni pjevac Zdravko Colic. E sad, prvi zadatak je bio da nadje bilo koju pjesmu Zdravka Colica i da uz nju igra. Poshto je momak radio kao konobar u jednoj kafani, dalo se pretpostaviti da ce ovaj zadatak biti lak. Ono, racunash, kafana, mora imati negdje jednu pjesmu od Colica. Da da. Kako ne. Mozda da nismo u Plavu. Cujesh, slusa on matrak Zdravka, nego ga blam bilo da kaze da slusa narodnjake. a u Plavu, pa ljudi, oni su obishli 5-6 kafana, zaustavljali ljude u autima, da oni slucajno nemaju kasetu Colica, i niko nema, svuda ide neka "cirilica". I to oni "juzni vetar" narodnjaci. Pa da ne povjeruje covjek. Na kraju, kulminacija njegove propasti, odluce da odu do njega kuci, poshto on slusa Colica, pa da im on pusti. Vrhunac, nema ni on ni jednu jedinu Zdravkovu kasetu (CD u Plavu josh nije doshao kao medijum). Na kraju je igrao uz neki narodnjak :)
Drugi zadatak, trebalo je pojesti neku pizzu, ali u tome treba da mu pomognu njegova 3 druga koja je naveo. Fora je u tome, shto ne smije da ih zove, nego da ih nadje gdje se nalaze. Srecom, u 8 ujutru su vecina u krevetu. Sad, poshto u Plavu zivi vecinom muslimanski zivalj, a oni ne jedu svinjsko meso, mozete zamisliti shta im prvo pada na pamet kad im neko donese pizzu :) Ali ne..
Reakcija 2 drugara(treceg nisam stigao da vidim) bila je :
"A dje kechap!!!" Odvalio sam se od smijeha :)))

No ova prica o narodnjacima bila je odlican slagvort da se moj drugar nadoveze i izjavi da je cvrsto rijesio da ih ubuduce slusha. Kaze, inspirishu ga namrtvo. Zamisli kaze, gledam "Grand Paradu" i cujem pjesmu koja ide otprilike ovako:

Pa zar nije, kaze, genijalno?
Da da, to je bila Seka Aleksic, koja je izjavila da je njeno salo sexi. A Shako Polumenta je pjevao prije nedjelju dana u Podgorici. Ljudi, to je bio delirijum. Ljudi su jednostavno skakali, vrishtali, samo shto ga nisu pojeli. A sve se ne slusha narodna.
Shto bi rekao moj drug, muva neku ribu, i ona ga pita:
-Koju muziku slusas?
a on odgovara, mrtav ladan:
-Stranu!!!

I tako, dok smo mi pricali o narodnjacima, zvoni telefon. Moj drgugi drug:) Covjek koji narodnjake zna u prste. Sve pjesme Halida Beslica zna od A do SH :) A ti je i Sinan, Shaban, Miroslav i ostale legende.
-Ocemo li na pivo dje?
-Evo mi vec pocheli.
-Dje ste?
-U Soul 2 Soul
-Eto me...
Naravno, kad je doshao, pricha o narodnjacima je prestala jer bi nam doshao glave, definitivno.
Tu je vec pochelo...
-Konobar, daj 2 tochena, pelinkovac i dupli shtock.
Kasnije se sve svodilo samo na:
-KONOBAAAR :)

Priche su se nizale jedna za drugom, bash kao i ture. Na kraju, odlucismo da promijenimo kafanu. Izbor je pao na "Irish Pub". Odavno nas tamo nije bilo.
Reche neko:
-Ja odje nisam bio od gimnazije
-Ni ja, i tada smo igrali pikado
-Ih, kad si ti bio u gimnazijuuuuu :)

Kako se pomenu Gimnazija, dodje i anegdota iz hercegnovske gimnazije. Kad su nekoj profesorici koja im se zamjerila postavili pred vrata od kuce hrpu govana umotanih u 2 lista "Pobjede" koju su zapalili na krajevima i pozvonili. kad je otvorila, vidjela pozar, pochela je da gazi po novini da je ugasi i mozete misliti sha je na kraju bilo :) Pa nema smicalica kao pubetretskih :))



Shetalo se tako sa priche na pricu dok se ne dojde i do bombardovanja, ratishta i ostalih tesjhkih tema, koje su u ovakvom stanju uvijek bile zanimljive. Sjeti se tako, jedini ratnik od nas da je ishtao kao "dobrovoljac" u Hercegovinu.
-Mladost-ludost, reche i uzdahnu...
Prasnusmo svi u smijeh, a on vidjevshji da je super atmosfera, podrza nash smijeh anegdotom sa ratishta.
Naime, poslali nekom bataljonu u kojem su bili sve sami Nikshicani 50 zolja. Zlu ne trebalo. A Nikshicani, po defaultu, dobrovoljci, obichno iz okolnih sela, ginuli za otadzbinu i ideju. Sad da ih pitash, niko ne bi znao zashto se borio. Poshteni ljudi, ali do kraja izmanipulisani. Vojsku uglavnom sluzili 20 ili vise godina unazad. Posle 2-3 dana, stize dopis iz Nikshickog bataljona:
"Ove zolje su neispravne, ispalili smo ih 20, ni jedna nije pukla"
Ode moj drugar, sa komandirom da vide shta je sa zoljama.
-Polakite, u cemu je problem.
Otvori kaze ovaj vodnik jednu, a onda povika:
Milovaneeeee. (Milovan je najjachi od nas) dobaci on njima...
Ova dvojica se pogledashe, kakve veze ima shto je najjachi, ali, nema veze...
Dodje milovan, uze zolju za jedan kraj, pa je zavrce, kao kad baca kladivo(ona atletska disciplina, dje kuglu zavezanu sajlom vrte nekoliko puta preko glave i bace). Zavrce on isto tako onu zolju i fijuuuuu bachi je nekihg 20 metara. Mi zalegosmo, pomislismo vidji avetinje, kad, pogledasmo, a ono na neku treshnjuu visi 20 zolja, isto ovako ispaljenih :)
Pa kako ce puknuti, majku mu :)))



Post je objavljen 28.09.2004. u 16:59 sati.