I kao da mu se čini da nešto jest. Dogodilo se i još se pita što to. Uokolo svemu kao talog..... I sve neke filozofije, što kao brusni papir svode površini sve manjeg otpora. Pitanja što kao odgovor nalaze svoj nestanak. Tek pitanjce, da li i to odgovor može biti. Ostadoše tragovi slika. Bijaše.
I tek što misao bljesne bi tren ... jesam. Krene osmjeh umornim licem. I još je volje i još je vjere. Biti će i koraka, jer shvatih da još je dato tome.
Otvorenom dušom što Gospod mi je podari osjećam darivanje, jer Gospode mi kao da smo tijelo tvoje. Jednostavno to nije ni davanje ni primanje, već po tebi što jest.
I često se pitam kolika je bol tvoja za sve živo što pati. I pitam se što patnju stvori i po čemu bi nezadovoljstvo. Htijenja naša stvoriše tlo tome.
Vidjeh. Što tijelo ima, a um predstavi, je li isto? Um naš? Svijetlosti molim, da vidjeti je jasnije, da suditi je ispravnije.
Gospode i u trenucima umora svijest snagu daje za nove susrete, za nova druženja. Dolazi novi svijet života u vjećnoj promjeni. Mladost dolazi spremna ponijeti dio postojanja. Pitanja, kao i moja što bijahu. Pokazati im put zajedništva u kojem po tebi jesmo.
I što će ovo na blogu goa? Bio je to tren kada osjetih.
I tek da otvorim prozore: 'Naslov je na engleskom.'
A onaj na slici, tek je malo usnuo i već je pun volje i novih planova. Tak, malo za promjenu.
Lijep je ovaj život mada nam često dosta toga nije jasno .................!
Post je objavljen 28.09.2004. u 15:11 sati.