Zapocela je laburisticka godisnja konferencija u Brightonu. Naime, sve 3 glavne stranke u UK godisnje imaju po jednu konferenciju, i to tradicionalno u nekom od obalnih turistickih sredista, poput Bournemoutha (liberaldemokrati ove godine), Blackpoola, Southamptona, Brightona. Mogli su staviti jos barem 500 policajaca oko Brighton Centre-a, pa to je uzas: odo' ja u Brighton prosli tjedan na ozbiljnije peglanje kreditne kartice, a kad ono, vec tada se samo zutilo od onih reflektivnih jakni koje policajci nose. Pa su postavili isto tako neki celicni prsten oko glavne ceste sto ide uz obalu. Valjda su im rijeci Brighton i politicari sinonim za 1984. i Hotel Grand, kada je ajarej podmetnula bombu da se rijesi cijele tadasnje vlade.
Danas ce Tony odrzati glavni govor. Jedna od glavnih tema koje ce se u govoru dotaknuti je, naravno, rat u Iraku (zbog cega je i doslo do totalnog raskola u stranci i uzoj vladi), i mislim da ce se morati dobrano namuciti da opravda odluke koje je donio u vezi sa time. Ovo i je jedan od razloga zasto ce se biraci zasigurno ograditi od laburista na predstojecim izborima slijedeceg svibnja. Vec sada se vode ankete popularnosti tipa 'za koga biste glasali': rezultati su odvratno porazavajuci, pogotovo u anketi The Observera (nedjeljno izadnje The Guardiana, jerbo ispada da konzervativci vode (33%), laburisti (32%) su na drugom mjestu, a liberaldemokrati, tradicionalno, treci (25%). Posto Charles Kennedy (vodja liberaldemokrata) nema sanse postati ozbiljniji kandidat za premijera jos barem jedno desetak godina, borba ce se, kao i uvijek, svesti izmedju laburista i konzervativaca. Dakle, Michael Howard protiv Tony Blaira (da znate sto zastupa Michael Howard i kakvu gnjidsku kvazi-karmu ima, i vi biste opet glasali za Blaira). Bozemiprosti, koji nam se izbor nudi! Zapravo, koji im se izbor nudi jer nemam pravo glasa.
Ova laburisticka konferencija ce biti zanimljiva (mos' mislit zanimljivosti!) po tome sto ce se opet javno ispoljiti animozitet koji vlada izmedju Tonyja i ministra ekonomije Gordon Browna (koji oni grleno nijecu, naravno). Naime, srz cijelog konflikta se sastoji u tome da su njih dvojica napravili 'pakt' izmedju sebe 1994. (kada se birao nasljednik Johna Smitha, vodja laburista koji je tada nenadano umro) u'Granita' restoranu: i Gordon i Tony su se htjeli kandidirati za vodju stranke, ali Tony je Gordonu predlozio kompromis: ako ga Gordon podrzi u tome da on postane vodja i ako ikada postane premijer (sto se i desilo 1997.), on ce tu duznost obavljat najvise za 2 termina, a da ce se nakon toga povuci i dati podrsku Gordonu da postane vodja laburista i premijer. Ali, eto, desio se mali zajeb: Tonyju je sad predobro kao premijeru (citaj: pala mu je sjekira u med), usprkos irackog fijaska i apsolutnog ulizivanja nekom tamo Teksasaninu. Drugim rijecima, ne namjerava dati nikakvu ostavku (ako 2005. pobijede laburisti, Tonyju bi to bio 3. termin u 10 Downing Streetu): dakle, Gordon je izvisio. Pa ti onda vjeruj politicarima!
Post je objavljen 28.09.2004. u 10:58 sati.