Moja prijateljica kupila je cosmo časopis za unaprijeđenje života mlade žene koja je vjerojatno debela i ružna ne bi li pročitala u istom kratak napis o internetski slavnom drito konju koji joj već jedno vrijeme krasi pomoćni ležaj s obzirom na to da nema ni za kiflu a kamoli za neki smještaj dostojan zvijezde takovog kalibra. E, sad. U tom se famoznom magazinu za ženu koja nema onako ravan trbuh poput one na naslovnici te će uništit pola, a nekima i cijele živote da takov dobije dobivaju darovi. Tamo se dobije uzorak kremice koja ti kaže da imaš bore, mlijeka koji skriva strije koje imaš i gela jer smrdiš. To sve prepuštam svojoj izboranoj, debeloj i smrdljivoj prijateljici. Da nije takva, ne bi kupila cosmo magazin da joj unaprijedi život. Članak o meni je samo izgovor. No, pustimo moju mlitavu, zaudarajuću, strijoznu prijateljicu da spava snom pravednice koji je zaslužila nanošenjem kreme na nosić te se posvetimo razlogu pisanja ovog teksta. Uz sve te fenomenalne darove koje smršave, proljepšaju i namirišu ženu, ne bi li bila poput one s prednje plastificirane strane, dobiva se još jedan, po meni bar u momentu raspakiravanja časopisa, prekrasan dar. No, taj moment nisam vidio. Zašto?
Pa predmnijevam da je moja prijateljica odmah po kupovini istog zubima rastrgala plastične okove što dijele ženu od savršenstva, pritom ubijajuć nevine, no isto tako tužne i nesavršene žene koje su u više kilometara dugom redu čekale na božansku novinsku intervenciju mjeseca. Ispod plastičnih okova krili su se darovi. Odmah sam ga primjetio i u meni je nježno zaigrala ženska strana, te se osmjehnuh osmjehom vrlo iznenađenog, no ne i prestrašenog, možda čak jako jako zaintrigiranog jelena lopatara pred puškom nemilosrdnog ubojice prerušenog u jelenku lopatarku ženskog spola. Vidio sam juhu. Nježno sam rekao, kako to nekome ko u kozmu izađe biva nametnuto u momentu...vidi, juha. To sam rekao. Stajala je jedno vrijeme na ormaru. Veceras sam ju spazio, gladan. Nisam želio prijateljici uskratiti fantastičnu dijetalnu juhu pomoću koje vjerojatno ne samo da se neće udebljat, nego će smršavit 10 kilograma do jutra i imat lice lijepo poput onog holivudske glumice na koju većina muškog roda kaže «oh!». No, meni je moja prijateljica ok kakva je, kakva god bila, jer su me doma učili da je različito ono, ako već ne lijepo onda da bar ne moramo bacat kamenje. Pa sam odlučio pojest zlu juhu ne bi li ujutro bio mlad, lijep i prpošan, poput kakovog holivudskog glumca na kojeg većina žeskog roda kaže «uh!».
Upute su bile jednostavne. Ubacite ono kaj je u vrecici u ful vrucu vodu. Zagrijao sam vodu dok nije bila ful vruca. Dok sam radio to, odlucih ubacit i malo fantasticne kulinarske improvizacije koju sa sobom donosimo na svijet kad se rodimo kao muškarci. Našao sam grašak. Hmmm. Uzeo sam jaje, ulje, sol i brašno. Bilo je vrijeme za noklece. Od spomenutih sastojaka napravio sam smjesu koju se nije dalo pomaknuti čelikom. To je bilo to, rekoh. Juha je već bila narihtana u vodi, te sam pronicljivo dodao grašak, znajuć da je to baš taj moment. Juha se krčkala na kojih 100 stupnjeva, to je naime temperatura krčkanja ne samo juhe, nego i ostalih stvari koje se krčkaju kad kuhamo. Jer kipi. Vrelište je sto stupnjeva – pomislio sam gledajuć u noklece koje sam se spremao ukuhati. Nikad prije nisam o tome razmišljao i hvala cosmu jer mi je dao priliku da na nov način spazim kaj se sve događa dok kuhamo nešto za jesto. Osjećao sam da mi moždane funkcije jednostavno bujaju, a gledajuć si u blijed odraz u prozoru mogao sam primjetiti kako mi se poboljšava ten od samog kuhanja čudotvorne hrane, iako je odraz kako sam već rekao, bio blijed. Ili mutan, svejedno. Znao sam da mutno i blijedo nisu isto, te sam nastavio razmišljat o tome.
Ukuhao sam noklece u juhu. Odjednom primjetih da je smjesa prilično nepokretna te bijah prinuđen dodati još 2 deci vode, pravog bosiljka i šeflju soli. Do ovog momenta sam probao juhu već 20 puta te mi je osjet okusa bio u najmanju ruku podložan diskusiji. Kako ništa nisam osjećao na jeziku, dodao sam još soli, te istisnuo posljednji koncentrirani paradajz iz tube koncentriranog paradajza u proljepšavajuću, pomlađujuću i umirišljavajuću deliciju. Nakon kaj je sve prekipilo, izgledalo strašno te užasno, odlučih jesti. Mislim da sam mogao jest tekući stiropor tu negdje, jer okusnog osjeta nije bilo, a možda proljepšavajuće juhe nisu ovdje da bi imale okus, nego da bi proljepšale, pomladile, etc...
Pojeo sam 2 tanjura i sad mi je blago zlo. Nema veze, ujutro ću se probudit mlađi, zgodniji, pametniji, znat ću bočno parkirat....ne znam kako to točno ide. Ali sad ću napisat recept. Vrlo je jednostavan.
Ko(nj)zmo juha
1 vrećica cosmo juhe od paradajza feat. Bosiljak&Origano
1 žlica graška, nekoliko puta umočena u grašak pa metnuta u juhu, pa nova, pa još jedna...
1 šalica sotonsko tvrdih nokleca
1 izgubljeni osjet okusa
sada upute za sotonske noklece
Sotonski nokleci
1 jaje
1 šaka soli
1 put nekaj malo ulja
1 žlica brašna koja se meće tak dugo u ostalo dok smjesa ne bude sotonski tvrda
1 šalica od 2 deci
puno volje
ali proljepšava
i popamećuje
pa pogledajte samo post
kako li je samo
pametan...
Post je objavljen 28.09.2004. u 08:00 sati.