Što nas to privuče k drugoj osobi? Kako se to dogodi da se netko naprečac, mimo reda i onako na brzinu uvuče u naše srce. Zauvijek! Onaj neodoljivi mali impuls koji nam je naglavačke okrenuo život – u čemu je? Jer po sebi, ako mu svučemo odijelo čarolije, on je u pravilu smiješno beznačajan. Osmjeh, dodir, zvuk glasa, nestašni mot ili pjegica na licu doista nisu toliko važne da bi ljude u prijateljstvu ili čak bračnoj ljubavi vezale zavazda.
One mogu samo pokrenuti lavinu ljubavi zaspalu u nama, mogu biti povjetarac koji će probuditi snagu beskrajnog vjetra.
Ponekad kasnije, sa sjetom ili poluuspavanim sjećanjem, prizovemo k sebi taj prvi mali detalj - zlatno zrnce u beskrajnom pijesku življenja.
Puno je važnije i svakako zagonetnije pitanje: Što je to što ljude zajedno drži kasnije? Što ih to veže kad se izmjeni mnoštvo jeseni i zima i život prijeđe u naviku.
E, tada – kad dođu potresi, zašto mislimo da smo sigurniji skupa i bježimo u isti kut i jedno drugome postajemo zaklon. Kakve su to tada niti koje ljude neodoljivo vuku jedno k drugome?
Većina onih početnih razloga s vremenom prestaje. Jesen življenja ostavlja svoje tragove na nama i vanjska privlačnost sigurno više nije glavna karta s kojom računamo.
Kažu da bračni supružnici godinama sve više sliče i fizički jedno drugome. Očito je da darovana blizina duše i tijela ostavlja svoj zapis neizbrisivosti i na vanjskom obličju.
Nije uvijek logikom protumačiva snaga koja drži uspravnima zidove naše bračne zgrade. Ta snaga - više je od vanjskoga, značajnije od vidljivoga. Mislim kako se ljubav umnaža i kroz bolne svađe i šutnju i velike potrese i kako nas kušnja samo provjerava istovremeno jačajući korijene zajedničkog bića koje zovemo obitelj.
Svaka bračna priča je drugačija i svaka nam u svojoj jedinstvenosti piše poruku o ljubavi koja je iznad logike i savjeta. Takve poruke iz dugotrajnih sretnih brakova, ali i poruke ljudi iz teških i suzama natopljenih obiteljskih ognjišta, koji su i dalje skupa, omogućuju mi da se divim ili čudim.
Ali, iznad svega - takve obitelji mi uvijek daju pravo da ime Ljubavi napišem velikim slovom.