Tako mali, mali svijet. A nije baš jako niti zanimljiv.
Škola je dosadna, faks još dosadan, a posao je na kraju još dosadniji. I onda si kupiš igračke s kojima se možeš igrati samo kratko pa sutra opet na posao.
A i igračke su dosadne, cure su dosadne na kraju, iako izgledaju zanimljivo na početku.
Otplaćivanje kredita za stan je dosadno, lječenje neizlječivih bolesti je dosadno, starost je dosadna, a smrt je možda ipak malo zanimljiva ne znaš kak će to sve skupa izgledati. Ali poslije smrti opet dosadno reođenje i opet sve ponovno. Gadno.
Sreća Srila Prabhupada je dao izlaz iz svega toga, pokazao nam cijeli svemir, što se u njemu dešava, a sve je manje više dosadno, a onda nam je pokazao pravu zabavu iznad toga svega.
Tako duša može uživati u svjesnosti neograničenih prostranstava Krišninog kraljevstva. Lijepo je znati kako stvari stoje. Inače bi smo još bili u svjesnosti slučajne juhe koju nam serviraju materijalistički znanstvenici.
Ovako se možemo polako početi pakirati i spremanti za odlazak nazad. Možda će nam to ići za rukom brže ili sporije, ali nije niti bitno, bitno je da odemo iz ovog mrtvog dosadnog svijeta.
Znam da zvučim malo depresivno, ali ako ne vidimo da s ovim svijetom nešto nije uredu, onda ćemo nažalost morati ostati u njemu. Osim toga, tu je na sreću pozitivna alternativa.
Post je objavljen 27.09.2004. u 22:30 sati.