Halo Majitaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!! Čuješ ti mene? Mudijica ovdje! Dosta je bilo. D-O-S-T-A!
Urla moj najdraži alter ego već nekoliko dana, a ja ga uredno ignoriram. No, njen dječji prodorni glasić toliko je uporan, da ni vata u ušima više ne pomaže. I ne samo to, već se moja raščupanka postavila između mene i kompa, unijela mi se svojom mudrom glavom u lice, zaprijetila prstićem i prosiktala
Tojiko si se uozbijija u zadnje vjijeme da sam ja opet zabojavija kako se govori "j". I ne sviđa mi se to. Nimajo! Sad ću opet mojati pronaći neki jazjog za učenje tog sjova, a ne da mi se. Naporno je to. Jadije bi se igjaja u pijesku, skakaja po jokvama, jazbacivaja oko jegaće, čupaja ono majo pjave kose koja je ostaja na Bajbikinoj gjavi...
Zapjenila se moja Mudrica opako. Digla sam joj živac do maksimuma. A nju nije lako tako raspigati.
I taman kad sam misjija da je vjijeme da naučim ono djugo sjovo, kad sam pomisjija da je vjijeme da i ja majo odjastem jej si se ti opustija i počeja uživati - ti si se uvajila u teška jazmisjanja, anajize, jevizije, zakone...
Istinu zbori mudra glava dok joj maramicom brišem pjenu s usta. Okrenula sam se raščišćavanju nekih misli u svojoj glavi, zaboravljajući pri tome na nju, malo čupavo derište, pomalo razmaženo, ali preslatko u svojoj naivnosti i tvrdoglavosti. Zaboravila sam da i njoj treba pažnje, posvećenog vremena, truda i razumijevanja. Zaboravila sam da i njoj treba netko tko će ju razumjeti i igrati se s njom. Shvatila sam ja to već prvog trena kad mi je uputila opaki pogled i zabila prst u nosnicu, no moram ju pustiti da se malo ispuše, jer će inače jadna Barbie postati skroz ćelava.
Dosta mi je toga! Dosta, kažem ti!
Sad je već hodala u krug, rukice savila na leđima, glavu pognula prema podu, a nogom bijesno udara u igračke na podu.
Neću to više tjpiti! Ovog tjena da si se maknula od tog kjompjutora, knjiga i mudjijanja i idemo po gumene bombone. Pjenejvozna sam da bi dalje vikaja!
Stajala je tako Mudrica nasred sobe, opakog izgleda i još opakijeg jezika koji je bijesno lamatao okolo takve stvari da me sram prenijeti ih na ekran, da sam ju jednostavno morala shvatiti ozbiljno.
Ok, ne pjeni se toliko. Strefit će te nešto, a nemaš još ni... hmmm... koliko ono godina?
Morala sam i ja malo odglumiti patetiku. Pa ne mogu joj baš svaki put reći da je apsolutno u pravu. I ovako je razmažena do boli, još ako postane i presamouvjerena, tko će s njom izaći na kraj.
Šest! Imam šest godina. Ustvari, pet i tjifjtaja i ako me nekaj stjefi, ti ćeš biti kjiva za to. Samo ti i nitko djugi! Zjočesta si i uopće te više ne vojim!
Evo, idemo. Smiri se, u pravu si najdraža. Vrijeme je za igru i zabavu. Vrijeme je za smijeh i gluposti. Dosta je bilo revizija, zakona, analiza i mudrijanja.
Rekja sam ti da mi je dosta! Dosta! Dosta! Dosta! I ne vojim te! baš te nevojim! Nimajo!
Naravno da me nije čula što sam joj rekla. Ta kad se uvali u svoju priču, teško ju tko može zaustaviti.
Alooo Mudrice, zemlja zove! Rekla sam da si u pravu i hvala ti što si me po-ne-znam-koji-put podsjetila na neke stvari. Danas je vrijeme za legaće, Barbike i gumene bombone. Brdooooo gumenih bombona!
Pet i trifrtalja su opake godine. Pokušajte se sjetiti i sami koliko ste problema imali tada i koliko su oni bili veliki. I koliko vas je ljutilo kad nitko ne obraća pažnju na vas. Možete li se prisjetiti toga? Možete? E pa onda znate kako se Mudjica osjećala. No, srećom, na spomen brdaaa velikih bombona, svaki se pet-i-trifrtaljgodišnjag razvali od sreće, zaboravi svaku ljutnju i bijes, razvuče na lice veliki blaženi, blago teleći osmjeh i cijeli svijet ponovno izgleda bajno.
A kad strusimo brdo bombona, složimo dvorac od legaća i rasturimo Barbie do kraja uzet ćemo još jedno brdo bombona, posuditi si crtiće u videoteci i zabavljati se valjajući u piđamama po krevetu do kasno u noć. A možda pozovemo i Marka da nam se pridruži. Kako ti to zvuči?
Pjekjasno! Jednostavno pjekjasno!
Gumeni bomboni ponekad čine čuda. I ne samo za pet-i-trifrtaljogodišnjake, već i za nas, koji smo pomalo umorni od vlastitih misli i uloge odrasle osobe. Za mene je sreća znati da postoje i da me u svakom trenutku mogu vratiti u vrijeme djetinjska, "velikih" problema i istiske sreće i zadovoljstva. Stoga vam danas želim sretan Dan gumenih bombona i blentavi, sretni pogled u okicama :)))