Kako sam nisam bio na druženju u petak u knjižnici, jer sam isto vrijeme vodio školsku go-sekciju u Hribaru u Velikoj Gorici, prenosim ovdje izvješće Zvonkovo, koji je vodio aktivnost u knjižnici.
Ideju turniri u Zagrebu i dalje. Ik-aći se jačaju, igraju sve bolje. Na starčevičevom je tu uvijek ista domaća ekipa, sada već go/kompjuteraša: Lončari, Đulabići, Pađeni, Akrapi, Milislavić i ostali. Onda još tu dojdeju i ekipa sa Vukovarske – Pejanovići i Jovičići. Sve u svemu nastane pravi tulum. Danas je tako bilo jer je i cijeli dan kiša padala, pa je škvadra ipak pustila i glazbu malo glasnije i sve. Trebate vidjeti kako se kamenčići slažu uz Soul Fingerse.
Smanjuje se razlika u kvaliteti između Vukovarske škvadre i domaćih. Petar Đulabić je već dva puta dobio Roberta na maloj ploči. Tibor i Ilija su vrlo blizu prostora, samo malo više moraju paziti da ih ne “jedu” oni sa slabijim kategorijama. Željko Lončar je jedan razirani dečko koji je u svojoj razigranosti vrlo opasan – brzo vidi i dobro računa, kada računa.
I ovaj put je Robert vodio glavnu riječ dok ga Petar u zadnjem kolu nije zaustavio. Petar to violi. Tako se Robert izjednačio sa Tiborom (sa kojim je i igrao izjednačeno u drugom kolu), pa se igralo doigravanje. Petra su sredili Tibor i Fran, a Fran je doživio i Lončara. Sve u svemu vrlo burno natjecanje.