Današnji dan, u okruženju djece u Centru, protekao je kao dan pred promjenu vremena. Ovdje se to vrlo zorno vidi. Više je emocija nego inače, a i teže se održava radno ozračje. Uobičajeno prednjači Marina peckanjima, prigovaranjima i sl. No nama, voditeljiima, to je već poznata situacija. Trudeći se nekako uobličavati aktivnost samo konstatiramo: ‘Vrijeme će se promjeniti.’. Kako ovo pišem dan kasnije, mogu reči:’Naravno i promjenilo se. Kiša nemilosrdno pada.’
Sakupilo nas se opet 13 malenih uz tetu Marinu i moju malenkost. I ne samo to ‘opet’, već i pobjeda Tee Šimag. Ona ovdje dominira u gou. Jedino je nerješeno s njom igrao, u dvije partije, Božidar, koji za pobjedu treba tri kamenčića manje od nje. Drugi je danas bio upravo on i to dva boda iza Tee, ali i dva boda ispred trećega Tomislava Vrbančića. Tomiju je ovo prva diploma. Ivan Dugić je četvrti. Krenuo je odlično s 5 bodova iz tri kola, ali tada slijede porazi od Tomija i Marine. Uz proteste se jedva smirio, da bi u zadnjem kolu ipak pobjedio i uhvatio, koliko-toliko za njega dobro, četvrto mjesto. Marina je tek peta, što je jedan od njenih slabijih rezultata. Kriva je sigurno nadolazeća promjena vremena. I Darko Dolenac je imao žutu minutu i to već u prvom kolu, kada je izgubio obje partije od Ivana. Jedva se suzdržao da ne okrene cijeli stol. Slađana nije izdražala dugo, jer je pred četvrto kolo konstatirala da je boli glava i ode na spavanje. Svatko ima svoj meteoropatski stil.
I prolazi tako prirodni uvjet okolja kroz nas. Uronjeni u ovaj svijet, tijelima svojim, odražavamo odnos unutrašnjeg i vanjskog nam svijeta. U večini slučajeva toga nismo svijesni. Kao da nas neka sila nosi i gura u smjerovima koji nam se često ne sviđaju. Kao da to nije ono što želimo. No, možemo li biti to što nismo, da bi nam bilo bolje nego što je. Ali kako biti netko drugi ili drugačiji, kada još neznamo niti tko smo. Kada bi to znali, možda bi nam i ovo izgledalo drugačije. I ovako sa strane htio
bi reči ovim malenima:’Stanite! Ta zar ne vidite što se to događa.’ Istoga se trena uhvatim u mislima:’Pa i ja sam poput njih, mada na nivou svojih nesposobnosti viđenja sebe.’ Stoga:’Hvala vam maleni, jer uz vas bolje vidim i sebe sama.’