Sinoć je uzela u ruke neku "ozbiljnu" knjigu. I stala. Nije joj se dalo. Htjela je čitati nešto drukčije.
Pa uze prvo Malog princa (neki slonovi i šeširi na blogeraju me potakli).
Bitno je očima nevidljivo.
Duša mi se ispunila. Samo... Prekratka je knjiga. Ja bih još!
Pa nastavim s Alicom u Zemlji čudesa. Huh! I ja bih u tu zemlju. Ljepše joj je nego nama. Jer meni je dosta praznih riči (sad će se moj dragec nasmijat, al' ovo se, ovaj put, ne odnosi na njega, hehe).