Marketing
Ovi su ljudi zavrijedili 100.000 na Trgu bana Jelačića
Iako kasnim s vijesti, red je da svejedno spomenem, za mene, jednog od trenutno najvećih hrvatskih sportaša koji je na paraolimpijadi u Grčkoj osvojio tri brončane medalje u plivanju. Ovaj dvadesetogodišnji Dubrovčanin napravio je najveći olimpijski rezultat nakon Janice Kostelić i može se svrstati u najveće uspjehe hrvatskog sporta. Tri brončane medalje Španja je dodao kolekciji od stotinjak medalja koje je osvojio u svojoj plivačkoj karijeri..
Sad se ja pitam, da li su Španja i ostali hendikepirani sportaši dovoljno zastupljeni u medijima? Da li je uopće jedan Hrvat koji povremeno prati sport ikada čuo za Mihovila Španju? Moje je zanimanje usko vezano uz sport i moram priznati da nikada nisam čuo za njega. Uostalom od desetak vrlo uspješnih hrvatskih hendikepiranih sportaša čuo sam samo za Anju Sršen, koja se također bavi plivanjem, ali je s nedostatkom ekskluzivnih rezultata i ona pala u zaborav. Očito da mediji brinu o popularnosti ovih sportaša samo onda kada naprave pothvat poput Španje i onda nakon nekoliko dana prividne euforije postanu samo vijest u arhivi. Mislim, svakog dana na naslovnicama sportskih rubrika pojavljuju se vijesti o takvim nogometnim mediokritetima da mi se jednostavno sere od količine gluposti koju iznose i količine debilizma od koje su sazdani ti «medijski» junaci. Zar bi čitatelje trebalo zanimati kako npr. (danas u večernjem listu) jednog Ljubojevića koće emocije i kako loše igra, kako je Kranjčar u krizi, kako bi u Hajduku nazad htjeli Štimca ili ga ne bi htjeli, svejedno. To su notorni nonsensi i sramota hrvatskog medijskog prostora. Zar ne bi mogli svakog dana, umjesto nogometnih sapunica, koje su gore i od Vile Marije, staviti prvi članak o jednom od ovih sportskih heroja, poput Španje i prenositi narodu prave vrijednosti koje veličaju ljudsku volju i sposobnost, bez obzira na hendikep ili uvjete u kojima treniraju? Očito da je medijsko voajeriranje nogometnih propalih zvijezda i nada, provjerena formula za čitanost neke novine. I tome nije kriva čitalačka publika – krivi su sami mediji koji se već godinama bave ovakvim glupostima i baljezganjema od strane neobrazovanih nogometnih djelatnika.
Jučer je Stanković u svojoj emisiji Nedjeljom u dva ironično ustvrdio kako će hrvatske paraolimpijce najvjerojatnije dočekati stotinjak ljudi – bliža rodbina i prijatelji. Mediji će to popratiti jednominutnim prilogu ili u novinskom pasusu negdje na 357. strani među reklamama za objavu stečaja neke odavno propale firme. Niti će im biti priređen veličanstveni doček na Trgu bana Jelačića, niti će se u slučaju takvog dočeka okupiti 100 000 ljudi – to su posljedice medijskog ispiranja čitalačkog puka i preveliki sponzorski kolač koji jedu zaista manje vrijedni nogometaši jer možete i sami prosuditi koliko truda treba uložiti jedan hendikepirani sportaš da bi napravio takav uspjeh poput Španje, a koliko jedan nogometaš kojem je društvo omogućilo i dalo sve na pladnju, a njegov je zadatak da samo ponekad zabije pokoji gol.
Post je objavljen 27.09.2004. u 08:40 sati.