Marketing
Pred tvojim vratima
Čujem danas (bolje rečeno jučer, ali sam se toliko dobro naspavao da uopće ne doživljavam da je ovako kasno) na radiju ovu današnju pjesmu i razmišljam... Zašto su ljudi takvi da nisu svjesni onoga što imaju dok to ne izgube!? Stvarno mi to nije jasno?! I sam sam se našao par puta u takvoj situaciji i sada se trudim da mi se to ponovo ne dogodi. Tu sada najviše mislim na ljubav....budemo sa nekom osobom jedno vrijeme i onda nam dosadi...tako bar mislimo. I ne vidimo sve one lijepe trenutke koje imamo zajedno, sve ono što smo prošli, zapravo ne osjećamo koliko smo se vezali...a onda (kada najčešće bude kasno), sve nam se rasvjetli i patimo za tim...želimo se vratit na staro. I onaj jedan najobičniji trenutak proveden sa tom osobom, kojemu niste davali nikakvu vrijednost dok ste bili zajedno, on nam je drag i sve bi dali da ga vratimo. Zašto smo takvi...nije mi jasno!?
Pred tvojim vratima
Kad jednom prođe sve
kad pretvori se u sjećanja
kad više nisu važna lica,
imena ni godine.
Kad jednom stvorim se ja
pred tvojim vratima.
Da li ćeš shvatiti sve
ljubavlju ogrnut me?
Da li ćeš dignut me s koljena
željnog tvog oprosta?
Kad jednom stvorim se ja
pred tvojim vratima.
Ispod ovog neba samo ti
dušu znaš mi taknuti.
I kad kapnem na tvoj dlan
kad se stisnem kraj tebe
nek' me čvrsto drže ruke
tvoje ruke sigurne.
Kad jednom stvorim se ja
pred tvojim vratima.
Post je objavljen 27.09.2004. u 03:08 sati.