Kao neman iznemogla
spava noćas ona misao opaka,
diše duboko;
glavu je pogla
i sklopila strašno kiklopsko oko.
Na prstima hodam,
ne dodirujem ništa što može
na nju da me opomene.
Bežim od mirisa,
od sjaja, od zvuka,
koji bi mogli da je probude,
zaobilazim daleko ljude
koji bi me podsetili muka
što ih ona sobom nosi.
Strepim od svakog, i najmanjeg, pokreta
u moždini
koji mi se učini za skok spreman
i koji bi mogao da probudi
opaku neman.
D.M.
Post je objavljen 04.03.2005. u 12:02 sati.