Osim u prethodnom tekstu spomenute dvije knjige, zaprešićka Fraktura upravo je objavila i roman Princ od Walesa, koji je ustvari završni dio trilogije Johna Williamsa koju još sačinjavaju vrlo rado čitani romani Pet pubova, dva bara i noćni klub (Hena com, 2001.) i Povratak u Cardiff (Fraktura, 2003.)
John Williams rođen je u Cardiffu 1961. godine. Početkom osamdesetih intenzivno je živio punk i ska glazbu. Radio je kao glazbeni i književni kritičar u mnogim važnim britanskim novinama. Objavio je knjige Into the Badlands (1991.), Faithless (1997.), Pet pubova, dva bara i noćni klub (1999.), Povratak u Cardiff (2000.), Princ od Walesa (2003.) i Temperance Town (2004.). Živi u Cardiffu.
Početkom novoga tisućljeća dokovi Cardiffa su postali povijest, a s njima je u zaborav otišao i način života njihovih stanovnika. Kurve više nije moguće naći na ulici, one rade u salonima za masažu, što je jasno i svodnici lezbijki Bobby Ranger. Iako odrasla u domovima, nikada mažena, uvijek sama protiv svih, ona zna da je vrijeme Carinarnice iza nje i da svoj posao mora proširiti i osuvremeniti. No Bobby to neće uspjeti dok ne pronađe svoje korijene, oca kojega nikada nije upoznala.
Istovremeno, mlada ambiciozna novinarka BBC-a Kim želi napraviti veliku, senzacionalnu priču koja će je izbaciti u novinarsku orbitu, u London. Uz pomoć novinara Petea Dukea dolazi do informacije da je lokalni boksački i glazbeni junak, sada građevinski poduzetnik Leslie St Clair krajem sedamdesetih u opskurnom kinu Princ od Walesa snimao nešto što bi bolje bilo zaboraviti...
Završni dio trilogije o Cardiffu Princ od Wallesa dijelom je ljubavna priča, dijelom potraga za identitetom, ali je prije svega uzbudljiva emocionalna drama. John Williams uspio je dati žive likove, spojiti naizgled nespojive svjetove, izgraditi snažne emocionalne poveznice i ispričati uvjerljivu, realnu i uzbudljivu priču. Princ od Walesa je roman koji se ne ispušta iz ruku.
Povodom izlaska romana Princ od Walesa u nastavku vam donosim svoju kritiku njegova prequela, romana Povratak u Cardiff :
KRITIKA : John Williams - Povratak u Cardiff (izd. Fraktura, 2003.)
Moram priznati, prije dvije godine prilikom čitanja zbirke priča Pet pubova, dva bara i noćni klub (izdanje Hena.com, 2001.) velškog književnika Johna Williamsa, ni ne slutih da se radi o početnoj knjizi trilogije. Upravo zato, prije čitanja Povratka u Cardiff (odnosno druge knjige te Williamsove trilogije) posegnuh u knjižnici ponovo za spomenutim prequelom, te ga još jednom pročitah. To i vama savjetujem jer, iako se svaka od njih može čitati zasebno i bez čitanja prethodne, ipak su nam likovi puno Povratka u Cardiff bliži upoznamo li se sa njima prethodno čitajući prvu knjigu trilogije.
U slučaju knjige Pet pubova, dva bara i noćni klub radilo se o zbirci priča koje povezuju brojni likovi koji se iz priče u priču prošetavaju, dok svaka od njih ima svog nosećeg protagonista čijih smo dogodovština svjedoci. Sve su to ljudi s margine, autsajderi: prostitutke, alkoholičari i narkosi, dileri i sitni kriminalci, koji tvore polusvijet velškog glavnog grada i inventar su ugostiteljskih objekata iz naslova zbirke, te se radnja svake priče odigrava upravo u jednom od spomenutih pubova, barova ili noćnom klubu.
U sequelu Povratak u Cardiff Williams formu kratkih priča zamjenjuje romanom, a baš poput Tribusona u njegovom crnohumornom Klubu obožavatelja ili pak kao u Kasdanovom filmu The Big Chill, škvadru iz prošlosti ponovo okuplja smrt i sprovod zajedničkog im prijatelja.
Tako su tu ponovo i seksipilna Tyra, opaki Kenny i karizmatični Pukovnik, kao i muškobanjasta svodnica Bobby (bez Rudija, nažalost), kuler Col i ostatak već nam (barem onima koji su Pet pubova... čitali) znane ekipe, ali i nekolicina novih, od kojih je jedan (Mazz) čak i noseći protagonist ovoga romana.
Smrt Charlieja - starog proslavljenog boksača i vođe one-hit ska banda Wurriyas, autor iskorištava osim u svrhu okupljanja stare škvadre još da u roman unese i dah suspensa jer njegovu smrt od overdosea obavija velom sumnje, zbog čega Mazz (koji je u prequelu bio tek ovlaš spomenut, a bivši je gitarist Charliejeva banda) kreće u avanturu razrješavanja misterije prijateljeve smrti.
Nažalost, upravo se elementi trilera pokazuju najlabavijom karikom ovog inače sasvim fino konstruiranog i tečno vođenog romana.
U romanu paralelno pratimo više rukavaca radnje koja se osim oko već spomenutog raspletavanja okolnosti Charliejeve smrti vrti i oko pokušaja ponovnog okupljanja banda, ali to otežava potraga za tajanstveno nestalim bubnjarom Emyrom koji je u međuvremenu postao prava rock-zvijezda (evidentna Williamsova posveta velškim rock herojima Manic Street Preachersima i njihovom nestalom samodestruktivcu Richieju). Isto tako svjedočimo i razbuktavanju nekih starih ljubavi, a sve je još ojačano i flashbackovima u 1981. godinu kojima dobivamo uvid u odnose i pretpovijest likova, ali nam istovremeno biva predočena i kronologija uspona i pada njihovog ska banda. Povratak u Cardiff tako postaje i svojevrsna posveta ska glazbi i tadašnjoj velškoj underground rock sceni, a čitatelj svjedoči jednoj tipičnoj priči o mukotrpnom prangijanju u garaži i trnovitom putu ka kratkotrajnoj slavi sumnjive vjerodostojnosti, u ovom slučaju heroja ulica grada Cardiffa, koji su i gotovo dvadeset godina kasnije još uvijek razapeti između nimalo glamurozne sadašnjosti i žuđene blistave ali nikad ostvarene karijere zvijezda.
U svojoj recenziji prve knjige ove trilogije (Pet pubova... ) Robert Perišić kaže da je "Williams dinamičan i tematski žestok kao Gifford, no s manje ironijske distance" a da "likove tretira toploironijski kao Hornby, od kojeg je brži i duhovitiji". S tim bih se tvrdnjama gotovo u potpunosti mogao složiti (Hornbyja ipak smatram duhovitijim), ali Perišićevu bih tvrdnju i nadopunio konstatacijom da u sequelu gotovo svu duhovitost iz prethodnika nadomješta dirljivost i osjećaj nostalgije.
Kad smo već kod Perišićeve recenzije, treba reći i to da je u ovom romanu Williams ipak nešto sporiji i manje dinamičan, što je, naravno, danak zamjenjivanju kratkih priča romanesknom formom, ali i ova njegova proza poput spomenute prethodne odiše tarantinovštinom i okusom pulpa.
Osim toga, Williams također vrlo uspješno spaja dva vremenska razdoblja (kraj ' 90.-tih i početak ' 80.-tih) te nam zorno predočava promjene nastale kod likova i njihovih suodnosa, ali svjedočimo i razvitku samog grada Cardiffa obilježenog neizbježnim malverzacijama novopečenih bogatuna sa sumnjivo stečenim novcem, što je i nama, miljama daleko od Walesa - jako dobro poznato. Inače trilogija je, vjerujem, gradu iz naslova i posvećena, a Cardiff je i sam, uz mnoštvo svojih šarolikih multi-kulti građana koji romanom prošetavaju, jedan od glavnih protagonista obadvije Williamsove knjige.
Perišić je potpuno u pravu i kada primjećuje da likovi "nisu srednjeklasno benigni poput Hornbyjevih" , ali, kako vidimo, svi oni ipak žude za bar donekle sređenim obiteljskim životom, te Williams i one naizgled najokrutnije među njima evidentno simpatizira i sitnim ih dirljivim epizodicama približava čitatelju te pokušava opravdati njihov način života i postupke (slučajevi Jasona Flahertyja i Jimmyja Fairfaxa).
Govoreći o likovima posebno treba istaći i veoma zanimljivo prikazane ženske protagoniste priče (naročito Tyra i Natalie) koje svojim nogama čvršće na zemlji stoje i po zrelosti su za dva koplja ispred svojih muških partnera.
Naposljetku, Williams izbjegava happy end (kao što to i sam život najčešće čini) te pušta Mazza da odjaše sam, u sumrak... nagoviještajući ipak da u takvom kraju leži neki novi početak.
A nama ostaje da se strpimo dok od Frakture ne dobijemo već najavljeni prijevod završne knjige trilogije (naslovljene Princ od Walesa) koja će sudbine dragih nam likova zaokružiti.
Iskreno se nadam, u njihovu korist...
(Napisao : Božidar Alajbegović, kolovoza 2003.)