Jebote, išli mi juče svirat neke svatove koji je jedan od najuzornijih tamburaških sastava trebao svirati i to nako po šokački (znači da se ide kod mladoženje, pa po kuma, zatim po mladu i onda pred crkvu), ali je taj dotičnji sastav čovjeka nazvo u petal naveče i reko da neće moć doć ujtro već navečer u salu, a da ne spominjemo da im je cijena masna...
Čovjek jadan popižđeo, mislim i ja bi, jerbo ako smo se nešt dogovorili, ja ti dao kaparu, pa jebemu treba iza tog dogovora i stajat nešta. Ma za popizdit...
Nazvo nas mladoženja koji je nekad mene mijenjao na basu i pito jel možemo i kolko košta. Naravno da nekošta ništ kad je izlazio nama u pomoć i kad je svirač, a naša politika je da se sviračima ne naplačuje. Svirali mi tako cijeli dan, para je bilo više nego da smo mu naplatili (i to onih stranjskih). Nakon što smo pravili ekscese i zaustavljali aute tamburaškom "lizalicom" (primom), valjalo je poći na drugu svirku sa FAB-om jerbo im je falilo ljudi.
E sad dolazimo do naslova....
Mene je polako počeo izdavati glas i moro sam po šokačkoj recepturi udarat po rakiji da bi mi se malo povratio glas. Svirali mi, a meni kuvar samo donosi rakiju da bi mogo nastaviti. Jedna, druga, treča, četvrta, peta, šesta, sedma, osma, deveta, deseta, i tu otprilike prestaje cijelo pamčenje. Siječam se da me krešo odvezo kuć. Nakon tog se sječam da sam se našo na balkonu i ispovračo se....
Fala bogu pa imam dobru seku koja se ustala u 4 ujtro i obrisala to što sam zasro....
Daklem, zaključak svega ovoga je jebem ti rakiju
Post je objavljen 26.09.2004. u 12:56 sati.