Walter Benjamin, ljudi moji. To je faca.
(---izrezak---)
Villemesant, osnivač novina Le Figaro, opisao je prirodu informacije slavnom izjavom: "Za moje je čitaoce požar na tavanu u Quartier Latin važniji od revolucije u Madridu." Ovime postaje bjelodano jasno da ono čemu čitalac poklanja pažnju nije više vijest izdaleka, već informacija koja nas dovodi u vezu s onim najbližim. Vijest izdaleka --- bila to prostorna udaljenost, iz stranih zemalja, ili ona vremenska, koja pripada tradiciji --- bila je obdarena autoritetom i on joj je davao valjanost, čak i kad se nije mogla provjeriti. S druge strane, informacija igra na trenutnu provjerivost. Njezin je prvi zahtjev da izgleda "sama po sebi razumljiva". Često ona nije nimalo točnija no što su bile vijesti prošlih stoljeća. No dok su potonje bile sklone posuđivanju iz područja čudesnoga, informacija nužno mora zvučati plauzibilno. Zbog toga je ona inkompatibilna s pripovijedanjem.
(...)
Svako nam jutro donosi vijesti cijeloga svijeta, no vlada oskudica pažnje vrijednih priča. To je tako jer nam nijedan događaj ne dolazi a da nije već do srži prožet objašnjenjem. Drugim riječima, sad već gotovo ništa što se događa ne pogoduje pripovijedanju; gotovo sve pogoduje informiranju.
(...)
Ono najneobičnije, najčudesnije, može biti izneseno s najvećom preciznošću, ali čitaocu ne bivaju naturene psihološke veze među događajima. Čitaocu je prepušteno da interpretira stvari onako kako ih sam razumije, i tako naracija postiže širinu koja informaciji nedostaje.
(1936)
Post je objavljen 26.09.2004. u 01:45 sati.