Imaš li dobru riječ? Dovoljno dobru da se na nju ljudi mogu osloniti i pouzdati, vjerovati joj. I tebi vjerovati!
Traži se riječ koja će vratiti povjerenje u govor, koja će doći kao melem na ranu osamljenih, kao snaga klonulima i nada da nakon noći dolazi jutro i sunce.
Potraga je za riječju dobrom i nježnom - koja ne boli, nego vedri i vraća zagubljeni osmjeh na opora lica.
Riječi su danas postale kao plastično cvijeće. Lijepe i mrtve. Tužne u prekrasnosti izričaja. Prpošne i beživotne. Blistave i bezvrijedne. Trebamo drugačiju riječ: riječ koja će najprije proći kroz naše srce i tek ako joj ono dopusti krenut će prema drugoj osobi.
Traži se riječ što sličnija onim riječima koje smo prve naučili i kao djeca skinuli sa usana svojih roditelja. Obične, djetinje. One su najljepše, i najiskrenije. Njih smo najdublje zatrpali brigama i odraslošću, zaboravili i otpisali.
Traži se riječ puna smijeha i života. Riječ koja će i meni i mojima dati još više vedrine. Riječ koja će kao dar i rijeka života zaći u svaki zakutak moje obitelji i mojih prijatelja.
Traži se dobra riječ. Imaš je! Možda tuguje zarobljena u tebi. Dopusti joj da iziđe i živi i pruži život ona kojima je upućena. Budi dobra riječ!