Kad mjeriš frajera, uvijek postoje neke točke njegove vanjštine i/li nutrine (da ne kažem iznutrice ;-) ) koje dotični mora zadovoljit. U protivnom, okret na drugu bandu.
Mnogo mojih frendica prvo miri postole. Ako faca ima greze, ono nešto više ne dolazi u obzir.
Ja padam na glas (oke, i šuze su važne, a ne smimo zaboravit lipe oke i dobru guzu). Ma i cipele i oči i guzu mogu provarit, ali glas nikako.
Ane je, jema bit, neki auditivan tip ženskice. Ma ima to veze i s mojon, kako se to ono lipo veli, profesionalnon deformacijon, ali i prije faksa su meni vridila ista pravila (sad tu moremo razglabat da san, možebitno, odabrala taj smjer zbog svojih pojačanih zvučnih zahtjeva, al' to je sasvim neka druga tema...).
Sve u svemu, glas me pali. Jako.
Kad nekog upoznam odmah mu u glavi analiziram zvučni spektar (nisan normalna, ha?). Koliko mu/joj je glas modalan, koliko je blještavosti, voluminoznosti, koliko je nosnosti (ovega je zeru poželjno, al' ne vele!; kažu da su izrazito nosni judi – lini judi; drugi idu još korak dalje pa tvrde da su isti i zeru, ka, zločesti).
I sad pročitan da "osobe s privlačnim glasom imaju veće izglede da će imati bogatiji seksualni život" (tvrde američki znanstvenici). I nimalo me to ne čudi.
Oni s lipin glason, sa mnon su se usrićili. :-)
Post je objavljen 25.09.2004. u 17:21 sati.