(Fondangos de Huelva)
Subota. Prvi dan poslije citavih eona, da sam mogao spavati i spavati te me nikakav alarm nije potjerao u realnost ureda i kulminacije projekta. Oci su se mi otvorile same od sebe, battery full, i prva je pomisao bila: "Subota, mmmmmmm". Slijedio je osmijeh, koji bi vjerovatno uplasio i samo sunce, da nisu rolete bile spustene u stilu berlinskih bunkera te su jedini fotoni bili oni koji su se nijemo crvenili iz potpuno tihe i bezazlene budilice. Subota- definitivno moj sabat, jer je spavanje bozansko! :))
A u srijedu je bilo potpuno drukcije, legao sam oko cetvrt do devet samo da ispruzim noge i slijedece sto se sjecam, bila je budilica, koja je urlala u sest ujutro. Krevet je izgledao kao da ga niko nije ni pipnuo, u snu se nisam pomakao ni za milimetar. Bas se grozim takvih tjedana, procitao nisam ni stranice, Onjegin s Ralphom Fiennesom mi stoji na pisacem stolu i skuplja prasinu, a moje su zalihe energije nestale u nenasitnom zdrijelu moga employera. Stvarno se moram kontrolirati i ne dopustiti si, da mi zivot samo ovako prodje. Sutra se spremam pogledati taj Fahrenheit, pa da vidim vec poznato, vec prezvakano, progutano, probavljeno i.... znate vec sami. U biti idem na kavu s prijateljem, a posto je kino iza ugla od tog lokalcica, poraniti cu dva sata i nafilati se antibushevskom demagogijom. Uz kavicu biti cu fenomenalno olicenje salonskog revolucionara, mix Billija Zanea iz Orlanda, Che Guevare i Djevice Orleanske, polemizirati o patnjama, odgovornosti i krivnjama, a na kraju platici racun i ostaviti napojnicu te opranom savjescu zakoraciti u jos jedan dan vlastitih problemcica unutar malenih horizonta. A pravda, samilost, humanost i nesebicnost ukipiti ce se u sjajan bijeli mramor na procelju ega i krasiti ulaz u moju savjest velicanstvenim potezima, visokim celom i jasnim pogledom. Zivot, disanje, kretanje i ambicije zadobiti ce formu glupih trolova DaliCuUPonedeljakDobitiIzvjesce, goblina NestaloMiJeMlijeka, MoramUTrgovinu i divljaka GleMaluKakoJeZgodna! U mome svijetu vrlo znacajne stvari, a u krupnom planu..... Life, ha? Svaki za sebe?
*gasim flamenco i stavljam Beethovnovu Mjesecevu sonatu*
Dosta. Danas mi je sabat, dan je veselja i radosti, da zivot postoji! Navecer neki kolega slavi rodjendan, pa ce opet biti muzike, smijeha, dobre kapljice i jos boljeg drustva. Har, set sails for the high seas!!!
Post je objavljen 25.09.2004. u 14:21 sati.