i to kako stigla :)
prvo je zagreb dao sve od sebe da bude najodvratniji što može, samo da me potjera dolje, jer sam sve nešto oklijevala da sjednem na bus. uz rizik da zvučim sebično što impiliciram da se svijet vrti oko mene (još sam neki dan iz psihopatologije učila da to spada pod sumanute ideje-nepogrešiv simptop shizofrenije i još nekih psihijatrijskih bolesti), moram reć da svim zagrepčanima da je ona kiša jučer bila radi mene. ne možete me razuvjerit, jer je vrlo dosljedno padala slabije kad sam se ja nalazila u zatvorenim prostorima, a davala sve od sebe da što više liči na pljusak kad sam ja morala pješačit do tramvajske stanice. još se dogovorila sa tramvajem da mi na što bezobrazniji način pobjegne ispod nosa, a i sa aparatom za kavu na filozofskom da mi uzme tri kune za vrući čaj, a onda "zaboravi" izbacit čašu dok mi ga toči, ostavivši me da gledam kako curi moj čaj i otiče u njegov spremnik, ne znajući što da radim sad- da podmjestim ruke pa hvatam, da zovem nekog... a baš bi mi bio dobro došao topli napitak budući da sam do faxa došla nogu potpuno mokrih do koljena, balerinke su mi bile pune vode i prsti su već polako trnuli u natopljenim čarapama, a kroz glavu mi se vrtio najgori mogući scenarij u kojem svoja jedva iskombinirana 4 dana u splitu provedem tresući se ispod deke sa 38 sa nešto.
kad sam napokon došla do kolodvora, pola sata prije nego što kreće bus, sjela sam u čekaonicu i promijenila čarape, da bar ne putujem mokrih stopala, kad ću već bit mokra do koljena.
uglavnom, bus koji sam našla obećavao mi je da smo u splitu za 5 sati, i ta mi je opcija toliko odgovarala da se nisam zapitala kako je to moguće. valjda ljudi znaju. međutim, kad smo sjeli, ljubazna teta koja se predstavila kao vodička, i koja je svakom ponaosob pokazala kako može spustiti ili razmaknuti sjedala, obavijestila nas je da stižemo u 6, i to ako ne budemo kasnili. kad su ljudi pitali zašto svugdi piše da dolazimo u 5, rekla je da će put trajat 5 sati kad se otvori cijela autocesta, ali sad kad rade samo neki dijelovi, treba nam 6 sati. ???jesam ja jedina kojoj je taj princip idiotski? mogli su onda objavit da dolazimo u split u 3 i kvarat, a u fine printu napomenut da to vridi tek kad proradi teleportiranje od zagreba do plitvica.
al dobro, ja sam previše mislila na svoje još uvijek mokre hlače, i na činjenicu da svakim trenom postajem sve više gladna, a tek smo pored šibenika.. a onda smo sišli s autoputa pa sam, računajući da sam već praktički doma, mogla puštat sline razmišljajući šta ću jest kad dođem kući. kadli - štek štek štek, stop. nešto nije bilo u redu sa bunkerom, zaustaviil smo se u dugopolju (15 minuta od doma! 6 sati od zagreba, i 15 minuta od doma!) i nismo mogli dalje.. jupiiiiii..nakon 20ak minuta što nam niko ništa nije govorio (čak ni ljubazna vodička s mikrofonom i košaricom s bombonima), došao je drugi bus po nas, a vrhunac apsurdne situacije bio je kad je glas na mikrofonu rekao "meni je stvarno žao, slobodno se vi žalite kompaniji i tražite povat novca, jer postoji mogućnost da će vas u ovom drugom busu tražit da platite kartu do splita".
nisu, ipak.
no dobro, došla sam doma toliko krepana i pospana da sam odmah otpisala sve planove da izađem odmah tu večer, nego sam s mamom, tatom, i debelom mačkom u krilu, gledala beautiful mind na tvu (simpa film, ali ja sam neki dan polagala psihopatologiju i malo su mi preidilično prikazali shizofreniju..al neću, mrzim kad sebi i svima oko sebe pokvarim film zato što previše znam..ko ono sa mementom..)
al, eto, danas se idem kavirat punom parom :)
Post je objavljen 25.09.2004. u 13:11 sati.