Mora da su iscrpljujući i dozlabogadosadni predmeti koje učim (je, je, još traju ispiti) znatno utjecali na moju psihu. Osim što sam neispavana i nervozna, čak i vrijeme predviđeno za pauzu od ovog mrcvarenja nad knjigom, po glavi mi se motaju pomalo nastrane i neobične ideje. Zato je možda pametnije da te "pauze" do daljnjega više ne radim...
-> Sve u svemu, razmišljah, izmeđuostalog, o tome kako bi praktično bilo kada bi mi neki ludi, napredni znanstvanik učinio nešto sa sivim stanicama i organizmom općenito, pa da mi sat vremena spavanja bude dovoljno. To bi zaista bilo nešto vrlo korisno. Po noći, dok svi spavaju, mogla bih učiti, pa da mi za dnevne aktivnosti i lumpovanje ostane dovoljno vremena. Mogla bih i, recimo, raditi noćnu smjenu (koja je, kažu, bolje plaćena). Da ne pričam o tome koliko bih više mogla čitati, pogledati sve one filmove sa parmetarskog popisa "filmova koje planiram pogledati", možda naučiti svirati još koji instrument, još koji jezik, a mogla bih i pljačkati banke, i kladionice. Mislim da bi ti noćni sati bili najproduktivniji jer me nitko, od spavajućih smrtnika, ne bi ometao u aktivnostima. U svakom slučaju bih bila u prednosti. Kada samo razmislim o tome da TREĆINU života provedem spavajući-jako se razočaram..
-> Nadalje, još jedna hipotetska ideja, uz prisustvo "viših sila" (odnosno, deus ex machina), je da mi daju mogućnost da 1 dan, sve što pročitam, odmah pohranim u dugotrajnu memoriju. Kao kada Mila Jovovich, u "5. elementu", uči engleski preko kompjuterskog rječnika. Što bih dakle, odlučila čitati? Mogla bih fakat proći cijeli riječnik stranih riječi i praviti se pametna...Ili nabubati sve riječi iz njemačkog? Možda pročitati medicinusku enciklopediju? Ili zemljopisni atlas sa svim gradovima? Povijest svijeta? Baš sve od toga ne bih stigla, jer ipak ne čitam tako brzo...Što bi mi bilo najisplativije?
-> I za kraj, dobro bi mi došla sprava koja sugovorniku, kada ju uperiš u njega, briše zadnjih...po mom izboru...sekundi/minuta sjećanja. Da naglasim, nema štetne posljedice za njegov mozak, osim što mu radi rupe...:)
Pa, dođeš fino na ispit:
MR.DR.SC.PROF. : Da li trošak amortizacije knjižimo na potražnu ili dugovnu stranu?
JA: Na dugovnu.
MR.DR.SC.PROF : Nije točno, kolegice.
(biiiiiiiiiiiip)
JA: Na potražnu stranu.
MR.DR.SC.PROF: Bravo, kolegice.
...ili...
JA : Mama, možeš mi dati nešto novaca za van?
MAMA ...daje.
(biiiiiiiip)
JA: Mama, možeš mi dati nešto novaca za van?
MAMA ...daje.
(biiiiiiiip)
JA : Mama, možeš mi dati nešto novaca za van?
MAMA ....daje.
I tako...
Već kada sam si sve isplanirala, naglo sam se sjetila da mi uzalud to, kada nijedno neću tako skoro doživjeti. Pa, jel ti znanstvanici rade išta po cijele dane?
Post je objavljen 24.09.2004. u 20:07 sati.